Jedan je muškarac tvrdio da obožava svoju suprugu s kojom je bio dvadeset godina, a koja ga je htjela ostaviti. Bio je predan odnosu, ali njegova žena to nije znala cijeniti, barem je tako tvrdio.
Muškarac je još uvijek zaljubljen u nju, ali osjećajna ili vodena funkcija mu je bila potisnuta. Ovaj muškarac priča o svojim osjećajima prema svojoj ženi, ali on je zaljubljen u mit o zaljubljivanju. Ne vidi pravu ljubav jer ta žena traži drugačiji oblik ljubavi, a zbog moći mita nije se potrudio stvarno upoznati svoju partnericu jer bi tada morao promijeniti, ne samo svoj pristup ljubavi, već i sam život.
Jung nas je učio o teoriji četiri funkcije svijesti. Ovdje je vidljivo da ni muškarac ni žena nemaju osjećajnu funkciju.
To znači da iako je ovaj muškarac govorio o ljubavi, davao je ljubav onakvu kakvu je mislio u mislima, strah od nesvjesnog i Sjene, nije vidio da svojoj partnerici ne daje ljubav koja joj je nedostajala, točnije, osjećaje koji su joj u biti nedostajali i zato ga je htjela ostaviti.
Taj gubitak ga je trebao dovesti do spoznaje. Neki to shvaćaju tragično i kažu da je to bila jedina ljubav i nijedna druga žena neće biti kao ona.
On je oživio mit o Orfeju, kako bi kroz vlastite projekcije živio nestvarno, štiteći se od prave ljubavi. Orfej je dobio šansu da izvede Euridiku iz podzemlja, ali pod uvjetom da se ne osvrne kada je izlazio iz Hada. Njegov pogled unatrag je simbol njegovog otpora prema odrastanju u ljubavi, točnije, prema prošlost gdje ne može pustiti da umre stari ja kako bi se nešto novo moglo roditi.
Muškarac ne gleda naprijed u stvarnu ženu pred sobom već unatrag u mit o savršenoj ljubavi koju je sam stvorio kao ideal. Njegova vjernost nije ljubav prema ženi već ljubav prema slici o sebi kao vjernom muškarcu. To je identifikacija s Personom ili maskom idealnog sebe, a ne susret s partnericom, a kamoli odnos u kojem ovaj muškarac dobro koristi mit i sakriva svoj egoizam, a onda i nemogućnost da upozna stvarnu ženu.
Onaj tko tvrdi da nema ljubavi, sigurno ne poznaje sebe i negdje mu je neka funkcija zakržljala, mora je razviti kroz teškoće u vezi, ali da bi netko primijetio zakržljalu funkciju, sve frustracije bi postale jasne i bilo bi lako vidjeti da nema prekinutih veza već nesvjesnih neosvještenih funkcija svijesti.
Nikola Žuvela
Jedan je muškarac tvrdio da obožava svoju suprugu s kojom je bio dvadeset godina, a koja ga je htjela ostaviti. Bio je predan odnosu, ali njegova žena to nije znala cijeniti, barem je tako tvrdio.
Muškarac je još uvijek zaljubljen u nju, ali osjećajna ili vodena funkcija mu je bila potisnuta. Ovaj muškarac priča o svojim osjećajima prema svojoj ženi, ali on je zaljubljen u mit o zaljubljivanju. Ne vidi pravu ljubav jer ta žena traži drugačiji oblik ljubavi, a zbog moći mita nije se potrudio stvarno upoznati svoju partnericu jer bi tada morao promijeniti, ne samo svoj pristup ljubavi, već i sam život.
Jung nas je učio o teoriji četiri funkcije svijesti. Ovdje je vidljivo da ni muškarac ni žena nemaju osjećajnu funkciju.
To znači da iako je ovaj muškarac govorio o ljubavi, davao je ljubav onakvu kakvu je mislio u mislima, strah od nesvjesnog i Sjene, nije vidio da svojoj partnerici ne daje ljubav koja joj je nedostajala, točnije, osjećaje koji su joj u biti nedostajali i zato ga je htjela ostaviti.
Taj gubitak ga je trebao dovesti do spoznaje. Neki to shvaćaju tragično i kažu da je to bila jedina ljubav i nijedna druga žena neće biti kao ona.
On je oživio mit o Orfeju, kako bi kroz vlastite projekcije živio nestvarno, štiteći se od prave ljubavi. Orfej je dobio šansu da izvede Euridiku iz podzemlja, ali pod uvjetom da se ne osvrne kada je izlazio iz Hada. Njegov pogled unatrag je simbol njegovog otpora prema odrastanju u ljubavi, točnije, prema prošlost gdje ne može pustiti da umre stari ja kako bi se nešto novo moglo roditi.
Muškarac ne gleda naprijed u stvarnu ženu pred sobom već unatrag u mit o savršenoj ljubavi koju je sam stvorio kao ideal. Njegova vjernost nije ljubav prema ženi već ljubav prema slici o sebi kao vjernom muškarcu. To je identifikacija s Personom ili maskom idealnog sebe, a ne susret s partnericom, a kamoli odnos u kojem ovaj muškarac dobro koristi mit i sakriva svoj egoizam, a onda i nemogućnost da upozna stvarnu ženu.
Onaj tko tvrdi da nema ljubavi, sigurno ne poznaje sebe i negdje mu je neka funkcija zakržljala, mora je razviti kroz teškoće u vezi, ali da bi netko primijetio zakržljalu funkciju, sve frustracije bi postale jasne i bilo bi lako vidjeti da nema prekinutih veza već nesvjesnih neosvještenih funkcija svijesti.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
