Švicarski psihoterapeut C. G. Jung rekao je da kada čovječanstvo ode u jednu krajnost, otvara se druga krajnost. Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća kada je Hitler započeo svoju mitologiju zla, a ona se ponavlja ciklički sve dok ne osvjestimo Sjenu.
Još jedan obrazac kojim se Hitler služio je pseudoznanost kroz koju je provodio totalitarne odluke, jer se danas koristi u provedbi doktrine šoka, koja drastično smanjuje inteligenciju ljudi. Naime, istraživanje je pokazalo gdje je implementirana doktrina šoka, u kojoj se vojnim doktrinama straha pokušava uvjeriti u vanjsku opasnost, a to je “novi srednjovjekovni vrag”, inteligencija i razmišljanje drastično padaju.
“Do 1933.g. Hitlerov pokret doslovno je digao cijelu Njemačku, od petogodišnjaka do veterana, i napravio spektakl za naciju. Lutajući Wotan, vrhovni bog Nijemaca i Skandinavaca, ponovno je bio u pokretu. Moglo se vidjeti kako prerušen u Krista sjedi na bijelom konju. U to vrijeme ljudi nisu bili svjesni Wotanove drevne veze s likovima Krista i Dioniza, a tu raširenu sliku koristio je Hitler, prikazujući sebe kao antičku figuru na bijelom konju. Wotan je nemirni lutalica koji stvara nemir i potiče sukobe te stvara magiju. Ubrzo ga je kršćanstvo preimenovalo u đavla i živio je samo u lokalnim tradicijama kao lovac na duhove. U srednjem vijeku ulogu nemirnog lutalice preuzeo je Ahasver, lutajući Židov, koji nije židovska nego kršćanska legenda. Motiv lutalice koji nije prihvatio Krista projiciran je na Židove, na isti način na koji uvijek iznova otkrivamo svoj nesvjesni psihički sadržaj u drugim ljudima. U svakom slučaju, ne trebamo spominjati podudarnost antisemitizma i ponovnog buđenja Wotana u današnje vrijeme. Prerušeni Wotan u Zaratustri javlja se i Nietzscheu. On je bog gnjeva kojeg je utjelovio Hitler i lako ga je prenio na cijeli narod jer mitovi su ispod praga svijesti, što znači da je taj arhetip bio vrlo blizu. Naša panična vjera u racionalno je strah od metafizike i mitova, ali oni se ponavljaju. Wotan je bio stari bog koji je spavao tisuću godina. Tako je i s arhetipovima, oni se gube kao arhetip Isusa danas. Tada se Wotan probudio u Njemačkoj i pokazao svoj bijes svijetu, suprotstavio se razumnom bogu. Današnji racionalni bog se boji metafizičkog i iracionalnog. On je, poput Wotana, prevarant.”
C.G. Jung
Današnji čovjek osjeća unutarnju prazninu koju želi ispuniti novim Wotanom. Balkan, pati od kompleksa manje vrijednosti i sklon je obožavanju vođa. U nedostatku vlastite mitologije, koju smatra neuspješnom ili, kako je Hitler rekao za Južne Slavene, da su inferiorni, ovdje od davnina postoji jak kult obožavanja drugih pa tako i Wotana. Wotan nije daleko od Balkana. Istraživanja su pokazala da koliko god se neki političar na Balkanu bavio kriminalom, njegova popularnost raste, što pokazuje duboki narcisoidni poremećaj, jer ovdje je život ionako totalitaran, pa je uživanje u vrijeđanju stvar navike, gdje je Trikster ili varalica Wotan bit života na ovim prostorima. U Rimu je Wotan bio boh Merkur, lopov, prevarant i lukavac.
Pandorina kutija je otvorena, odnosno kada jedno vjerovanje izgubi snagu, nastaje novi mit i vjerovanje. Ponavljanje događaja iz povijesti javlja se sve dok čovjek ne svlada lekciju. Kao što je Jung rekao, astrologiju možemo dokazati kroz povijesna ponavljanja obrazaca. Možemo to ovdje nazvati povratkom Saturna u Jarca ili starog Lucifera, ili u našem slučaju Wotana, ali mitologija ili obrasci počinju djelovati tek kada čovjek izgubi vezu sa samim sobom.
Kao što je rekao filozof Max Horkheimer: “Čovjek se svim silama bori kroz obrazovanje protiv mita i na kraju postaje zatočenik mita.” To je naivni svijet Zapadnjaka koji tumači opasnosti za tijelo kroz bakterije, viruse i mikroorganizmi koji su zamjenili srednjovjekovnog vraga. Stari srednjovjekovni strah još uvijek živi kroz kultove, posebice germanske, koji su popularni u SAD-u, no malo je poznato da u njihovoj mitologiji zlo izmiče dobru. Germanska mitologija je baštinila kultove gdje je zlo jače od dobra.
Današnji Zapad ponovno se sapliće, on traži Spasitelja, želi odbaciti polaritete dobra i zla i želi pobjeći u sretnu državu ili zemaljski raj kojeg je primjenila protestantska etika i protestantske zemlje gdje je taj mit preuzeo cijeli svijet, Ipak, kako je to lijepo rekao Max Weber, sociolog da, kada se raspadne zemaljski raj Zapadnjak redovito poseže za totalitarizmom. Zapadnjak je gradio novi svijet na Francuskoj revoluciji, na razumu, ali ga je mitologija uvijek iznova opsjela poput pojave Hitlera i nacizma.
Normalno je da se javlja anomalija ili nešto eksplozivno, mitske ideje u kolektivnom nesvjesnom koje je blizu svijesti, a ono prodire i svako malo nas obuzima. Kako kaže Jung: “Natjerani smo na zaključak da Wotan s vremenom mora otkriti ne samo nemirnu, nasilnu, olujnu stranu svog lika, već i svoje ekstatične i mantičke osobine – vrlo različite aspekte njegove prirode koje posjeduje… Vidjeli smo kako je zaživio u njemačkom omladinskom pokretu…. Naoružani ruksakom i lutanjem, plavokosi mladići, a ponekad i djevojke, mogli su se vidjeti kao nemirni lutalice na putu od Sjevernog rta do Sicilije, vjerni štovatelji lutajućeg boga. Kasnije, pred kraj Weimarske republike, ulogu lutalice preuzele su tisuće nezaposlenih, koje su posvuda sretali na svojim besciljnim putovanjima…. On je bog oluje i bjesnila, oslobađa strasti i požude za bitkom; štoviše, on je vrhunski mađioničar i umjetnik u iluziji koji je upućen u sve tajne okultne prirode.”
Pretpostavka u kojoj čovjek živi jest da dobro i zlo dolaze izvana . Ipak, suvremeni čovjek sluti da neke stvari dolaze iznutra u obliku arhetipa. Arhetipovi su, kako kaže Jung, poput riječnih korita koja presuše kada ih voda napusti, ali koja u svakom trenutku mogu ponovno pronaći. Arhetip je poput starog vodotoka kojim je stoljećima tekla voda života, kopajući sebi dubok kanal. Što duže teče u ovom kanalu, veća je vjerojatnost da će se voda prije ili kasnije vratiti u svoje staro korito. […] Politički događaji se kreću iz jedne slijepe ulice u drugu, poput bujice zahvaćene vododerinama, potocima i močvarama. Svakoj ljudskoj kontroli dolazi kraj kada je pojedinac uhvaćen u masovni pokret. Zatim, arhetipovi počinju funkcionirati, kao što se također događa u životima pojedinaca kada se suoče sa situacijama s kojima se ne može nositi na bilo koji od poznatih načina.
Wotanovo ponovno buđenje je korak natrag u prošlost. Stoga, ponovno smo danas izloženi psihilkim “epilepsijama” ne piše nam se dobro, ali kao čovječanstvo jedino tim putem pokušavamo ići koliko god on bio destruktivan.
