Zavist i suosjećanje

Mi smo pod utjecajem nesvjesnog. Nužno je započeti rad u kojem malo po malo prihvaćamo emocije i oslobađamo sjenovite djelove sebe da se ne pretvore u otrove.
Primjerice, zavist dominira odnosima, a što ona znači? Ne mogu podnijeti misao da je sretniji/ja s nekim drugom ženom, ili muškarcem. Iza zavisti se skriva strah od napuštanja i osjećaj nesigurnosti, a zavist je povezana s nedostatkom unutarnje slobode. Svaki dan činimo korake, mislimo da je ovo dobro za nas, pa ono i tako prihvatimo puno pravila koja se uopće ne tiču nas, ali smo ih prihvatili jer su to učinili i drugi. Velika većina ne vidi da se iz društva skriva vjerovanje u autoritet u kojem se bespogovorno povinuje. Puno je hodača s osjećajem da nešto propuštaju u životu ali samo kada je u pitanju hedonizam kojeg jedino povezuju s životom.
U zavisti se natječemo i onda se uspoređujemo s drugima i reagiramo kad taj drugi ima više od novaca ili sreće. Sve to su izmijenjene mjerne jedinice kojih u prirodi nema. Za majmuna dijamant nema nikakvu vrijednost. Razlike postoje za emocionalne nezrele jer s tim emocijama izbjegavaju živjeti stvarni život Napuštanje zavisti znači prepuštanje, a to bi značilo i moj kraj.
Da bismo to uspjeli promijeniti, vježbanje suosjećanja, nipošto sažaljenja, dovest će da stvari nakon godina vježbanja postanu drugačije. Uz pomoć meditacije razvijamo suptilne mogućnosti svog uma i tako imamo mogućnost doživjeti sebe u jednom drugačijem svijetlu bez obzira na okolinu i okruženje. Osamdeset posto veza propada jer ljudi ne mogu biti sami sa sobom, meditacija mijenja taj stav. Jedino prihvaćanjem sebe možemo prihvatiti svijet. Ova metoda je jednostavna i koristi je budizam, gdje suosjećamo, ne sažalijevamo, a to znači da se ne miješamo u proces kojeg osoba mora proći. S druge strane, u tišini radimo meditaciju. Ova metoda kroz godine vježbanja donosi mekoću, ali ono bitnije, promjenu percepcije, a onda i načina života. Ono što treba pripaziti jest ne raditi ovu radnju mehanički jer isto tako u psihoterapiji promatramo i otkrivamo što se skriva iza riječi, odnosno koja ideja je iza stava osobe. Zašto ljudi u ovoj tehnici ne uspijevaju, upravo jer nemaju teoretska i iskustvena znanja. Ako niste vježbali dugotrajne meditacije, ako niste u praksi slušanja, ne shvaćate što ljudi govore niti stanje u kojem se nalaze. Primjerice, osoba govori imam problem u odnosu, isto tako da radi na sebi, ali ne zamjećuje ovaj problem. Iz mog slušanja vidio sam da osoba ne radi na sebi jer ne vidi da je partner suptilni manipulator. Pošto me nije pitala za mišljenje nisam ga ni rekao jer ne dajemo savjete ako ga osoba nije zatražila. Suosjećanje je u tome da ona ide kroz život lekcijama koje su najbolje za nju, njeno nesvjesno nije spremno za odgovor i ona ga mora pronaći na svoj način, a naš je zadatak nastaviti dalje svjesni problema i njene tuge ne vezujući se za taj događaj. Ljudi žive u ljubavnim fikcijama toliko fanatično da su spremni sebe uništavati, ali to je jedini put kojim mogu ići dok ne shvate. Stavljamo si prevelike spasiteljske zadaće i zaboravljamo na prirodnost samoga života. Suosjećanje je u najvećem broju slučajeva osjećanje u kojem ne možemo pomoći, ali se osjeća što daje jedan novi osjećaj pomirenja sa samim sobom, postajemo oslobođeni od velikih djela i zadataka i tako se pravilno možeš posvetiti sebi.

Nikola Žuvela