Ljubavni trokuti nisu produkt ljudske zlobe, već psiholoških zakonitosti, koja su stanja premošćivanja akutnog problema prenesenog iz djetinjstva ili prethodnih generacija.
Primjerice, Mario je ljubomoran na Melitu jer je jako kreativna. Ovo je odnos koji ima trojstvo, ali još uvijek nema trećeg partnera. Bolna situacija trokuta u odnosima trebala bi nas transformirati, potaknuti nas na emocionalni rast.
Sljedeći je primjer ljubavnog trokuta. Ana se osjeća previše nesigurno i boji se ostati s ljubavnikom, a suprug joj je samo osiguranje da ima “nekog za sigurnost”. Annino ponavljanje dinamike rivalstva sa svojim istospolnim roditeljem-majkom zapravo je uzrok ovog trokuta. Tako su u prošlosti nastali životni problemi sa sklapanjem prijateljstva s pripadnicima istog spola, odnosno ženama. Osjećaj prihvaćenosti dobiva se od suprotnog spola. Njezina je majka bila emocionalno nedostupna, pa sada to stalno traži u ljubavnom partneru pokušavajući prevladati to iskustvo. Njezin je otac bio pun ljubavi, ali i okrutan kad je bila mala. Njezin je ljubavnik ljubazan poput njezina oca, a njezin muž ima jednu i drugu karakteristiku, okrutnost oca na momente i hladnoću majke.
Tu nastaje podijeljena lojalnost, a to se kasnije odražava na trokut u vezi. Ponekad se trokut javlja jer je to generacijski problem, emocionalni problem koji su mnogi članovi obitelji prenosili s roditelja na dijete. U svakom slučaju, vjerojatno će se pojaviti u srednjem dijelu života da bi se riješio trokut, a to uključuje i rješavanje problema u braku. Odnosi su često prepuni neživljenog života u kojem se pokušavaju pronaći dimenzije sebe koje osoba još nije uspjela iskusiti u ovom životu.
Na primjer, žena je slaba i ovisna o mužu, koji se o njoj brine u svakodnevnom životu, a ono što može učiniti za sebe, ne čini. Nesvjesno, on joj mora vratiti moć da ispuni svoje obveze, ali ona se boji bilo što poduzeti.
Tako da je njezina pretjerana ovisnost zapravo ostao na tome da se bavi s djetetom. Ne može stvoriti romantičan život jer se boji odrasti i postati žena. Takav odnos nesvjesno tjera muža da pronađe ravnopravnu partnericu što je kasnije dovelo do njegovog odlaska iz braka. Nakon toga, se žena počela brinuti o sebi. Tako beživotni život ove žene postaje živ i stvarniji jer sada ona brine o sebi zarađujući novac i napredujući u poslu te je tako u mogućnosti tražiti pravog partnera i pravu vezu.
Trokut neproživljenih emocija važan je ne samo za te osobe nego i za čovječanstvo. Ove osobe utjelovljuju sve što drugi ljudi misle, a one to utjelovljuju, one su slabe karike društva. Dakle, sve najružnije stvari za koje pomislimo skuplja se u kolektivnom nesvjesnom i uvijek netko utjelovljuje izvana, te tako postaju nositelji Sjene trokuta.
Ljudi pretvaraju brak u fantaziju koja im pomaže da nadoknade bol koju su pretrpjeli u djetinjstvu. U vezi partner postaje roditelj, tada se partner osjeća spašenim jer je našao “roditelja” koji se prema njemu ponaša onako kako smo mi osjećali da se netko treba ponašati prema nama kad smo bili mali. Nakon toga, kada u takvoj vezi shvati da živi s roditeljima (partern je projekcija roditelja), osoba ulazi u aferu kako bi pobjegla od roditelja, kako bi oni s vremenom saznali kako odrasti, ali većina njih ne uspijeva.
Afera je arhetip buntovnika, on je neophodan da bi se osoba oslonila na buntovnika koji će se suprotstaviti roditelju partneru.
U ljubavnom trokutu, sve tri osobe će patiti od istog neriješenog roditeljskog sukoba. Trokuti nastaju jer se ljudi trebaju promijeniti, ali se istovremeno boje te su razvili snažne mehanizme otpora.
Nesvjesni osjećaji su gorivo trokuta, ali kada obuzima parove, osjećaj krivnje uništava trokut.
Iako je bolno razotkriti aferu, važno je vidjeti emocije koje su razotkrile situaciju kako bi se te emocije asimilirale i prihvatile. Upravo su odbačene emocije kamen spoticanja u rješavanju i produbljivanju odnosa.
Ako se osjećaji ne asimiliraju, trokut se nastavlja ili se prekida i ponovno se stvara novi.
Trokuti su najmoćnije sredstvo buđenja, oni su iskustvene lekcije koje pomažu otkriti ono što u nama nije razvijeno. Ono što bi trebalo učiniti jest osvijestiti kako partnerski odnosi govore na mnogo načina, a većina nas toga nije svjesna, kao ni brojnih događaja koji nam se događaju u vanjskom svijetu. Naša nutrina je moćan saveznik koji nam govori realno i jasno, ali ovakav govor ljudi preziru, više vole jednostavne priče o duhovnosti koje ih potiču na mnoge gluposti kojima se okružuju kako bi se obranili od stvarnih emocija.
Nikola Žuvela
