Dati prostora ljubavi nije lako jer ona traži individualnost i raste tamo gdje je čovjek napustio sigurno tlo dobro uhodanih društvenih pravila. Ono što ljudi osjećaju u vezama zapravo je projekcija idealne ljubavi ili kakva bi trebala biti, no obično ljudi brzo napuste zanos jer shvate da zapravo traže pažnju, a ne pravu ljubav. Nekako bi ljudi htjeli biti u vezi, ali bi i sudjelovali u društvenim obredima gdje vladaju profit i ego. Iako smo to čuli mnogo puta, ovdje je važno osjetiti da kada se okrenete svojoj individualnosti i svojim kreativnim dijelovima sebe, treba hrabrosti jer hodanje prema neistraženim dijelovima sebe ne ostavlja puno sigurnih puteva za povratak.
Neki se putem izgube, ali oni koji upoznaju taj dio sebe vraćaju se jer tada ljudi imaju potrebu podijeliti s drugima ono doživljeno i novo što leži u Sebi ili nutrini. Obično ga ljudi u početku odbacuju, ali kasnije počnu prihvaćati taj sadržaj jer ga prepoznaju kao dio vlastitog Ja koji su se bojali proživjeti kroz život.
Obično na putu do individualnosti susrećemo dvije dame, depresiju i neurozu. Prvo se zaljubimo i živimo svoju projekciju, a onda kada veza se prekine, nije nestala samo osoba, već i uvjerenje za koje se smatralo da je život. Iako nakon prekida ponovno počinjemo učiti hodati, mislimo da smo prekinuli jer se nismo slagali, a zapravo smo prekinuli jer smo voljeli projekciju, a ne osobu. Kada se taj proces prekine i ponovi nekoliko puta, javlja se neuroza, a zatim depresija. Većina ljudi razmišlja o životu kao o sreći i nesreći, ali mi ne vidimo taj unutarnji fenomen, ove dvije dame smatramo slučajnim susretima. U čovjeka ulaze sve dublje jer on živi nestvarnim životom, dok ove dvije dame traže stvarnost. Ljubav ne dopušta projekcije ega, već se ego trudi zadržati u njima jer one omogućuju iluziju ljubavi u kojoj vlada egoizam. Zato se na Zapadu rijetko sreće ljubav jer su se ljudi opredijelili za površnost koja košta. Temelji se na trošenju velikih resursa Zemlje pri čemu dolazi do opterećenja ekosustava, od brojnih putovanja, do kupnje mnogih nepotrebnih stvari kao kompenzacije za neispunjene emocije.
Danas će zapadnjak bez problema proći pored ljubavi, nema emocionalne sposobnosti, a kako ih nije razvio, ne prepoznaje ni osjetljivost. Naime, zbog pretjeranih sredstava uživanja osjećaji su otupjeli, ali su emocionalna očekivanja velika, što stvara emocionalnu iluziju, pa su česte pojave u kojima gospođa neuroza i depresija predstavljaju stvarnost na Zapadu. Prije ili kasnije, dvije dame sustignu emotivne prevarante koji sanjaju sliku ljubavi u kojoj partner dolazi i čini čuda, a druga strana je sama svetost kojoj bi se svijet trebao klanjati. Ovo je slika današnje ljubavi na Zapadu. Spomenute dame su simpatične, suptilno ulaze u dušu poput vječne viroze i tu ostaju do kraja života. U starosti ih vidimo kod mrzovoljnih i nervoznih ljudi, neproživljeni život i neproživljene emocije onda se vraćaju kao ogledalo. Anima i Animus prvo idu u ekstrovertnost, a zatim se vraćaju kroz introvertnost.
Upoznavanje suprotnosti je individualnost, ali što je veće upoznavanje, to je osoba svjesnija i sposobnija ljubavi. Razotkriva lažne društvene obrede davanja kroz humanitarni rad, razna pomaganja drugima u kojima se zadovoljava osjećaj krivnje. Zadovoljiti roditelje i društvo nije dar, već ljudi to čine zbog osjećaja pripadnosti i straha da će ih društvo odbaciti. Nema tu nikakve osjetljivosti, to je niži oblik egzistencije koji ljudi troše da bi preživjeli ili zaradili za život. Kad se čovjek individualizira, onda lako nalazi način da pruži ljubav, dok ljudi koji čekaju ljubav ili su nezadovoljni što nemaju nikoga, duboko preziru individualnost. Ljudi se ne druže s takvim pojedincima jer su oni kao ogledalo, u njemu vide ono što ne rade na sebi. Indvudalci su pojedinci koji puno rade na sebi ili svom izražavanju jer ih unutarnji proces tjera na rad.
Zato je u individualnosti ljubav stvarna, primjećuje se, a skrivena je od većine jer kako da se ljubav pokaže u ego projekcijama gdje vlada sebeljublje? Ljepota koja slavi gozbu samoljublja ne vidi pravu ljepotu, ali kroz mnoge gozbe provlači se puno praznine i želje za spoznajom prave ljubavi, ali pogrešan način života stvara toliko hedonističkih navika i krutog srca da ne mogu vidjeti ono što se njeguje izvan svjetala pozornice. Tko je njegovao meditaciju i tajnu vještinu ljubavi, zna da je prošao kroz ponore i hladne predjele duše i pustinjsku samoću brušenja dijamanata. To je vještina koja nije zanimljiva jer nema vanjske uočljivosti javnosti, već unutarnjeg osjećaja koji se dijeli samo s onima koji razumiju.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
Nova knjiga
