Anima je unutarnja ženska strana muškarca. U svakom muškom djetetu nju utjelovljuje majka koju muškarac traži kasnije u životu,a ako je ona prejako naglašena onda muškarac od žene traži samo spolnost, odnosno shvaća je kao objekt. Mnoge žene pokušavaju popraviti svoj imidž i okreću se mitu o vječnom djetetu, želeći ostati zauvijek mlade kako bi zadovoljile emocionalno nezrelog muškarca i tako su oboje zavedni mitom, a ne ljubavlju. Mnogi četrdesetogodišnjaci još uvijek glume mladiće kao i žene djevojke poptuno pod utjecajem mita opsjednuti sjede i očekuju čudo koje nikako da se događa poput Petar pana zadojeni i zavedeni religijski fanatici koji ne mogu shvatiti fa je dječje doba završilo i da treba prihvatiti incijaciju na koju nas tjera psiha, u osvještavanje.
S druge strane, naši se osjećaji mijenjaju u srednjim godinama. Prema Jungu: “Nakon srednjih godina, trajni gubitak Anime znači smanjenje vitalnosti, fleksibilnosti i ljudske dobrote.” Često se starije žene okreću svom Animusu ili muškom principu i znaju izgubiti ovu dobrotu koju su imale tijekom života, ono što su radile za obitelj postaje im besmisleno, a Animus dobiva veći značaj.
Anima je važan princip u duhovnom segmentu, ona je nesvjesno praktično povezana sa ženom jer vlada emocijama. Anima je arhetip samog života.
U muškarcu postoji imago ili slika ne samo majke, nego i kćeri, sestre, nebeske božice, koja je vrlo jaka u mediteranskim zemljama gdje postoji štovanje Djevice Marije. Svaka majka postaje nositeljica života, što također stvara određenu opasnost. Muškom djetetu je to prijeko potrebno kao kompenzacija za rizik, borbu, žrtvu, razočaranje, to je utjeha za gorčinu života, ali ako dijete nije izloženo lošim emocijama, onda se razvija kompleks majke. Stoga je ona ujedno i velika iluzionistica, zavodnica, koja ga uvlači u život sa svojom Mayom, kako se to naziva u indijskoj filozofiji ili iluziji. Ona utjelovljuje zastrašujuće paradokse u kojima su zajedno dobro i zlo, uspjeh i neuspjeh, nada i očaj, a u Indiji su je štovali kao božicu Taru i Kali, koje su imale upravo takve karakteristike.
Anima se u snovima pojavljuje od zavodnice do duhovnog vodiča. Ona se muškarcima u početku pojavljuje kao erotična žena i na toj razini ostaje kod većine muškaraca. U čovjeku je Anima njegova duša, ona utječe na njegove ideje, stavove i emocije.
Anima čovjeka čini osjetljivim, razdražljivim, ljubomornim, neprilagođenim, opsesivnim.

Persona ili slika muškarca kako se predstavlja, idealna je slika muškarca kakav bi trebao biti, unutra je njegova ženska slabost, pa je često slab na ženske suze.
Tiranin često sanja Animu koja ga muči u snu, pa od straha može imati nesanicu jer gubi kontrolu koju ne želi izgubiti. S druge strane, ako je njegova osoba ili osobnost intelektualna, Anima će sigurno biti sentimentalna i može imati takve snove koji nadoknađuju onaj drugi dio osobnosti koji mu nedostaje.
Većina današnjih muškaraca poistovjećuje se s personom, pa su zapravo opsjednuti Animom i njezinim simptomima razdražljivosti i ljutnje, pogotovo kada se osjećaju ugroženo u vezi, odnosno lako prekidaju odnos iako ne znaju zbog čega.
Kada se ego identificira s osobom, ne može imati svjestan odnos s Animom ili nesvjesnim. Osoba koja se poistovjećuje s vanjskom ulogom, osobito u drugom dijelu života, podleći će unutarnjim procesima. Često vidimo ljude koji napreduju, a onda ih iznenada zaposjedne Anima, posebno u drugom dijelu života, i postanu razdražljivi, neprilagođeni ili depresivni.
Jung razlikuje četiri faze razvoja Anime, što se ogleda u osobnostima: Eva Helene, Maria i Sophie.
U prvom stadiju Eve, Anima se ne razlikuje od majke. Muškarac ne može dobro funkcionirati bez bliskog odnosa sa ženom, ovisan je o njoj. U drugoj fazi muškarac vidi lik Helene Trojanske, kao zbirnu i idealnu seksualnu sliku i vrlo popularnu jer je većina muškaraca u ovoj fazi razvoja, gdje je još uvijek žena objekt. Treća faza je sagledana kroz Mariju, očituje se u vjerskim osjećajima čovjeka, a potom i u njegovoj sposobnosti uspostavljanja trajnih odnosa. U četvrtoj fazi, ako muškarac razvije emocionalnu fazu Sophie, ona postaje vodič njegovog unutarnjeg života, postaje njegova muza i vidimo je kod izuzetno kreativnih muškaraca.
Stoga svaka žena koja živi s muškarcem mora vidjeti u kojoj je fazi njen muškarac, jer on živi mit, a ne stvarnost. S druge strane, žena također prolazi faze razvoja: od muškarca s jakim autoritetom i muževnošću, do intelektualca, sveca i mudraca, gdje žena razvija svoju kreativnost i osamostaljuje se od muškarca. Ako žena kaže da nema sreće s muškarcima sigurno je još uvijek zaljubljena u dvije faze razvoja gdje je muškarac objekt, a ne osoba.
Bračni ideal, posebice muškarca na ovim prostorima, osmišljen je tako da njegova žena preuzme magičnu ulogu majke ili Eve. Tako žena postaje zaštitnica, a neke žene koriste taj aspekt i potpadaju pod vlastite posesivne porive kojima vlada muškarac. Njegov strah od mračne moći nesvjesnog ili Velike Majke daje njegovoj ženi moć nad njim i stvara opasan brak kojemu prijeti eksplozija emocija ili raskid.
Ako čovjek ne radi na buđenju Anime, onda se to zove gubitak duše, što može biti jako bolno u drugom dijelu života. Za muškarce to znači smanjenje vitalnosti, fleksibilnosti i ljubaznosti. Rezultat je ukočenost, šabloniziranost, fanatična jednostranost, tvrdoglavost, lakomisl enost, neodgovornost i na kraju djetinjarija sa sklonošću alkoholu. Anima se krije u svim opijatima. Ovakvih ljudi ima poprilično na ovim prostorima, a i u ovom drugom dijelu života gdje fanatična jednostranost prelazi u nacionalizam.
Kada se ego oslobodi kroz svijest o tim emocijama, Anima gubi svoju demonsku moć, više ne može koristiti moć posjedovanja. Cijeli taj aspekt opisujem u svojoj knjizi Jedan muškarac i jedna žena, a ovdje je bitno da je bez poznavanja ovog procesa osvještavanja teško uspostaviti emocionalni razvoj. Zato je većina veza zarobljena u mnoge mitove kojih ljudi nisu svjesni, a živimo u predpsihološkom emocionalnom razvoju. Anima vas može odvesti do Svetog Grala ili vas odvesti u alkoholne i druge ovisnosti pa čak i prema najgorim zloćinima. Bez obzira na postojanje Anime u psihi, ljudi ne vjeruju da ona vlada muškarcima.

Knjiga o Animi i Animusu