Kao što i sam naslov kaže, u ljudskom razvoju većinu odnosa određuje instinkt za stvaranjem potomstva, na temelju kojeg nastaju mnogi odnosi, dok prava ljubav zahtijeva da se osoba realizira iznutra, da stvori snažnu individualnost pa da može stvoriti individualnu ljubav.
Jung kaže da je u svom izvornom obliku ljubav instinktivna i slična jedna drugoj. Ponašamo se gotovo identično i kopiramo već naučene oblike odnosa, što većini dosadi jer kopiranje nije individualnost. Očekivanja da se ljubav dogodi sama od sebe iako ponavlja ono što i drugi rade, ljudima stvaraju osjećaj rutine, jer ne dobivaju očekivani povrat emocija, a uopće nisu svjesni što traže i što žele dobiti. To je kao u vjeri, mnogi ponavljaju određene vjerske radnje bez ikakvog znanja i osjećaja gdje imamo mnoštvo vjernika koji nemaju nikakvo stvarno iskustvo preobrazbe, dapače, u svim religijama najviše vjernika odlazi u rat gdje je jednoj i drugoj strani to opravdano.
Instinktivno ponašanje kod ljudi sastoji se od privrženosti naciji, vjeri i društvu, jednim imenom – traže pripadnost društvu. Zato se ne propituje ljubav, kopiraju se drugi jer je strah od odbačenosti društva jači od individualnog zahtjeva za ljubav. Kada si ostavljen od partnera, osjećaš da nisi dovoljno dobar, da si pogriješio, a ljudi nisu svjesni da se tada javlja strah od gubitka pripadnosti grupi. Dakle, osim nagona za odnosom, postoji i osjećaj pripadnosti koji je određen društvenim pravilima. Djelomično je današnji oblik odnosa određen američkom produkcijom romantičnih filmova o savršenstvu odnosa. Kako bi se prodavali proizvodi, marketing nameće mnoga nepisana pravila odnosa od kupavanja prstena, putovanja i dr., kojih se većina pridržava. Danas nije dovoljno voljeti, danas su za ljubav potrebna putovanja, status, uživanje materijalne pogodnosti.
S druge strane, kada bi većina iskazivala individualnu ljubav, to bi bilo nedopustivo. Većina nema osjećaja za individualnost i većina ne može razumjeti što govore Tagora, Neruda, majstor Eckhart. Na policama nećete naći knjige o individualnosti jer je ljudi ne razumiju i zato većina ljubavi ostaje neispunjena, naime, žive se odnosi koji su u stvarnosti neostvarivi.
Ljudi koji se identificiraju s većinom ne shvaćaju svoju individualnost u vezi jer je još nisu razvili. Također, većina se boji svoje individualnosti, ali neshvaćanje individualnosti unosi dosadu u vezu i tada se otvaraju vrata preljubu. Dakle, bježanje od individualnosti dovodi većinu ljudi u nevolje. Bezidejnost dolazi jer je kod većine ljudi ljubav je u sferi uživanja, na razini narcisoidnosti i sebičnosti, gdje je partner samo objekt, on nije stvarna osoba. Tako je i sa prijateljstvima koja se podržavaju sve dok postoji podržavanje mojih stavova, neodobravanje donosi samoću.
Ljubav se shvaća kao da pada s neba, kao da želite svirati violinu i znate da ima lijep zvuk, ali očekujete da sama svira. Tako ljudi ostaju u polju narcisoidnosti i dolaze do violine koju treba naučiti svirati, ali se očekuje da ona sama svira. Ako svladaš prve korake, onda sviraš tuđe pjesme, ali zvuk postaje jasniji kad počneš skladati, tada nađeš svoju melodiju ili ono što izlazi iz tebe i ta melodija postaje jaka ili odraz tvog bića. Jasno, ta melodija ili ljubav nalazi samo onu osobu koja zna da tu melodiju ima u sebi. I tako se dva skladatelja usklađuju, godinama i desetljećima. Znaju da je glazba alkemija koja traži umjetnika koji transformira, oni znaju da ljudi ne poznaju taj proces jer bi onda morali naučiti svirati i shvatiti da je to proces koji će ih potpuno promijeniti. Možete čak biti tehničar i svirati poznate melodije, ali potrebna vam je alkemija koja razlikuje tehničara od onoga koji se neprestano rastapa i uključuje svoj proces iznutra kao u posudi ugrijanoj na vatri alkemije. Iako su mnoge skladbe već nastale, mnoge kompoziciju ne razumiju jer nisu prošle osobni proces preobrazbe.
Prekid veze je početak sazrijevanja gdje se osoba budi i shvaća da je početna instinktivna ljubav tek početak razumijevanja mračnih emocija kao što su mržnja, ljutnja, tuga, strah i njihova transformacija počinje u vezi, a zatim na temeljima prihvaćanaj tih emocija stvara se individualnost . Tako te emocije stvaraju čovjeka i izdvajaju ga iz mase, iako odbačen od društva tek tada postaješ slobodan jer se baviš svim onim stvarima koje ljude ne zanimaju, poput ljubavi.
Nikola Žuvela
Nova knjiga i mitu i Saturnu
