Arhetip djeteta preplavio je naš planet u kojem djeca žele ljubav, a ne žele u njoj učestvovati, prihvatiti složene odnose i sve one slabosti koje nalazimo u partneru. Ovaj arhetip se manifestira tako što u duhovnosti ova djeca pohode gurue ili slične organizacije na način da traže roditelje, a ne otrkivanje svojih tamnih strana osobnosti smatrajući sebe savršenima a svijet pokvarenim. Oni žele spasiti planet, ali preko društvenih mreža. Oni neće saditi drveće, živjeti samostalno i stvoriti vlastiti posao u kojem će se suočiti sa stvarnim svijetom u kojem se suočavamo sa svim stvarnim problemima, gdje vidimo koliko zaista vrijedimo. To je šok za svakog tko se susreće s poslom ili problema u odnosu.
Arhetip djeteta u odnosu se ponaša djetinjasto a dvoje djece kada se nađu u odnosu ne mogu stvoriti stvarnu privlačnost jer odbijaju inicijaciju u ženu ili muškarcu i na taj način su nesposobni za stvarni život. Obično netko njihov život financira ili su u nekoj organizaciji ili podržavaju grupe o zavjerama jer time želite svoju nevinost i svaki put mogu optuživati svijet za nepravednost, ali oni ne mogu vidjeti da sami nose Sjenu u grudima.
Greenpeece je jedna takva organizacija koja skuplja djecu i vodi ih u križarski rat, ali ta djeca malo kada odlaze na obradu zemlje i ne sade biljke, a kamoli da žive u takvoj zajednici jer bi se suočili s time da imaju u sebi onog tamnog.
Kroz razvoj svi djeteta prolazimo ovu fazu, ali kako je Fromm primijetio, ta je faza pravilo društva. Tako je i s demokracijom koja je teška i složena. U njoj vidimo zrcaljenje svoje prirode, vidimo svoju želju za moći utjelovljenu kroz političare i kako ju je teško transformirati. Glad i bijeda su iskorjenjeni i kakav je to samo napredak koji religija nikada u povjesti nije uspjela osnovati i živjeti u zajednicama dijeljenja. Treba vrednovati ovaj trenutak povijesti, a svaki pojedinac svojim radom i napretkom učestvovati u izgradnji onoga što je važno za svačiju dušu.
Priča o Don Quijotu govori upravo o tome da treba prihvatiti svijet onakav kakav jest, a ne onakav kakav bi trebao biti. To donosi bol i pakao svakom čovjeku, a on je skriven u arhetipu djeteta. To dijete ne žele odrasti i prihvatiti činjenice života i takva djeca su u starijoj dobi pravilo. Moramo proći razdoblje idealizacije, ali još od davnih mitova rečeno nam je da moramo jesti sa stabla dobra i zla i suočiti se sa stvarnošću kako bi mogli odrasti i na taj naći naučiti davati i primati ljubav na način da je to proces u kojem učimo u sebi i zato je izazovan. Tu dolazimo do osjećaja krivnje koji je skriven u arhetipu djeteta. Kako kaže Slavoj Žižek, slovenski filozof koji je doktorirao na teoriji psihoterapije, da se osjećam krivnje i lažnom zabrinutošću pere savjest jer duboko u sebi dijete odbija prihvatiti odgovornost odlučivanja i na taj način prihvatiti sebe. Zato ljudi u poslovnom smislu rade za druge jer ne mogu osmisliti svoj život. Onda optužuju kapitalizam (arhetipska djeca), a tko brani čovjeku da sam stvara svoje resurse i da sam napreduje. To arhetip dijeteta ne želi, on samo optužuje i traži roditelja kojeg nema i koji je završio svoje odgajanje davno u djetinjstvu.
Odnosi su zasnovani na arhetipu djeteta i pitanje je koliko stvarno ljudi mogu učestvovati u odnosima na ovim temeljima. Zadatak svakog pojedinca je napustiti ovakve odnose ukoliko želi stvarati potpuniji i stvarniji život. zaljubljivanja su uvijek odvijaju na temeljima narcisoidne povrede, to nas vodi u bezvrijedan život.
Nikola Žuvela
