Često kada gledamo rasprave u medijima jasna im je namjera, ljudi se hrane niskim emocijama i svađama koje se koriste radi postizanja popularnosti. Mediji se ovom metodom koriste od početka nastanka radija i reklama, Rimljani su davno govorili uzrečicu kruha i igra, točnije, ljudi se hrane najnižim emocijama jer ih u svom život ne znaju integrirati u viši cilj. Primjerice, ne znaju shvatiti svoju ljutnju, od kuda potiče i da se ispod nje skriva neostvarena želja. Kako kaže jedan filozof, ljudi žele visoke želje kako se one ne bi nikada ostvarile, točnije, tako ljudima je omogućeno da se hrane arhetipom žrtve ili nemoći.
Poznata su u svijetu poduzeća kojima je dokazan mobing. S druge strane, odličnim reklamama kompanije sebe predstavljaju kako pomažu drugim ljudima kroz različite humanitarne akcije. Danas nema većeg i ozbiljnijeg poduzeća koje nema humanitarne akcije u svom marketingu.
Sada dolazimo do onog drugog dijela o čemu ljudi manje znaju, a to je kako mnoge javne osobe koriste žrtve za promociju sebe.
Oprah je svoje emisije gradila na arhetipu žrtve. Ona je danas jedna od bogatijih osoba u svijetu koja je na tim temama zaradila bogatstvo. Radila je različite humanitarne akcije kao marketinški imidž. Percepcija javnosti je da je ona osoba koja se bori za pravdu i da je humanitarka, u tome nema ništa loše, otvorila je važne društvene teme, ali kada uđete dublje u sve te teme, vidjet ćete da ej to samo prezentacija u kojoj se vrti ozbiljan novac. Oprah, kao i mnogi drugi glumci i političari koriste manipulativna sredstva kao dio promidžbe i zarade.  Ona je odigrala jako dobro ulogu Spasitelja koji spašava žrtvu koji je duboko ukorijenjen na Zapadu i kršćansku kulturu. To je arhetip iz našeg nesvjesnog koji nam pomaže sve do trenutka kada shvatimo da ne spašavamo druge već želimo pomaganjem spasiti sebe.
Odličan film koji prikazuje manipulaciju kroz arhetip žrtve je Gone Girl u režiji Davida Finchera i scenaristice Gillian Flynn. Film prikazuje kako se manipulira sa žrtvama i kako javnost zauzima stav i kako se taj stav mijenja otkrivanjem novih okolnosti. Javnost je u početku filma na strani žene koja ostavlja forenzičke podmetnute dokaze da je ubijena, ali kako film odmiče, otkriva se da je ona živa i da je podmetnula dokaze. Javnost se okreće na stranu muža. Nije važno tko je kriv, važno je da postoje navijači i krivac.
Žrtva – gospodar, odličan je spin koji se koristi u politici. Timovi psihoterapeuta, sociologa slažu političku kampanju kako bi se dobili izbori, točnije koriste se problemi ugroženih skupina za koje se bore u kampanji.
Arhetip Spasitelja, kojeg oživljuju političari, u naÅ¡oj kršćanskoj kulturi je duboko usaÄ‘en u podsvijest. Danas je Spasitelj jedini oblik političara, on je moderni izbavitelj koji mora pronaći neku religijsku temu u kojoj se nudi Mojsijev scenarij, Spasitelj koji će nas odvesti u obećanu zemlju. Podsvjesno je želja u čovjeku u kojoj psiha govori da imaÅ¡ potrebu spasiti sebe. PoÅ¡to se ne može vidjeti nesvjesno jer njega većina negira, Spasitelj danas ne živi samo u političarima već i u ‘zaÅ¡titnicima ugroženih’ posebna skupina “moralnih” ljudi neproživljenog života gdje neproživljeni sadržaj postaje razlog stigmatiziranja skupina koje su protiv “ugroženih”.  Tako ljudi isperu svoju unutarnju krivnju u kojoj sebi stavljaju na teret da budu Spasitelj, netko drugi će se brinuti o tome kada izaberem Spasitelja. Osjećaj krivnje je roditeljska želja da njih netko spasi i tako se Spasitelj prenosi s koljena na koljena, odnosno on se pojavljuje jer ljudi vjeruju da su žrtve.
Stoga, ako proučavate ljude koji su tzv. Spasitelji i voÄ‘e pokreta za pravdu i ugrožene, vidjet ćete prije ili kasnije Sjenu kad – tad pokaže svoje lice ili projekciju koju smo transferirali u te ljude. Kaže Bodhisattva: “Jer ja sam preuzeo na sebe, svojom vlastitom voljom, svu bol svih živih stvari… Odlučujem boraviti u svakom stanju nesreće kroz bezbrojna doba… za spasenje svih bića… jer bolje je da ja sam patim nego da sva bića tonu u svjetove nesreće. Ondje ću se predati u ropstvo, da otkupim cijeli svijet… iz carstva smrti.” Patnja i bol nas uče unutarnjem ostvarenju, oduzeti ljudima jedino sredstvo napretka, ustvari je ono Å¡to priželjkuju ljudi od Spasitelja, nekog tko će im maknuti patnju kako bi prodisali.
Stoga, što smo dalje od boraca za pravdu, a više s onima koji osvještavaju svoje boli i bore se s njima koliko mogu, znak je da smo u pozitivnom okruženju u kojem smo svjesni da je život duboka igra, s puno povreda i teškoća kroz koje plivamo s intelektualnim i emocionalnim naslijeđem koliko možemo i koliko nam je dano.

Nikola Žuvela