[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

    Konzumeristička kultura  odnose je banalizirala, sve ono što je u njima bilo vrijedno i lijepo, pretvorila je u proizvode. Vješto je preuzela sve medije, obrazovanje koje potpuno zatupljuje čovjeka i nesposoban je logički razmišljati u pogoedu emocija.

Konzumeristička kultura je u biti narcistička. Ona zabranjuje bilo kakvu iole vrijednu raspravu koja je izbrisana iz javnog života. Današnja kultura je uspjela duhovnosti nametnuti pozitivno razmišljanje  kao vrhonaravni domet, kao da čovjek nema pravo biti tužan, kao da je tuga bezvrijedna i kao da se zaboravlja da iz nje nastaje  umjetnost.

Ako ćete pretraživati on line knjižare, opet dolazite do istog. Hrpa bezvrijednih naslova, a prave knjige morate tražiti i dobro se raspitati o vrijednim autorima. Često mi urednici kažu isto, uzimamo za prijevod one naslove koji su hit, a hit se stvara tako da neka grupacija plati za promociju te knjige i plati oglase u svim medijima. Naravno da je to onda čitano, ali tek poneka knjiga izleti kao zaista vrijedna čitanja. Recimo, sjećam se jednog naslova o odnosima kojeg je napisala biologinja koja je pisala o odnosima. Prvo pitanje koji si postaviš gdje je ta osoba kroz biologiju istraživala odnose i kako da vjerujem osobi koja u svoje slobodno vrijeme piše o odnosima. Svaki čovjek zna koji se bavi ovom temom da je potrebno desetljeća rada kako bi se iole suvislo pisalo o ovoj temi. Taj naslov je dva mjeseca bio u svim medijima iako knjiga nije govorila ništa značajno. Tipična kultura površnosti u kojoj je važno reklamirati površno.

    Sada u koljevci Europe imate samo kulturu proizvoda. Konuzmentski mediji su izbacili bilo kakvu mogućnost postavljanja pitanja, a to je prema Jungu, ili pak filozofima, egzistencijalno pitanje koje se nesvjesno postavlja čovjeku. Ipak, poÅ¡to ljudski rod ne poznaje zakonitosti psihe, on se kotrlja sve niže. Ovdje ne govorimo o moralnim zanovjetanjima već o pitanju svih pitanja: možemo li opstati ako smo odnose i ljubav stavili na zadnje mjesto, a konzumerizam, sebičnost i povrÅ¡nost na prvo mjesto? Jeste li čuli u svojem okruženju iole kvalitetniji razgovor koji se ne služi metodom:”ja mislim” nego da je neki problem osoba istraživala i bavila se njime, pa govori kroz osobno iskustvom. Sasvim suprotno, takvi ljudi su izbačeni iz druÅ¡tva, nećete ih vidjeti jer oni su u ovoj kulturi zabranjeni. To je čisto nacistički proces ove kulture koja briÅ¡e sve ono Å¡to ne spada u hedonizam, pa je tako i pozitivno razmiÅ¡ljanje poželjno jer ono stvara ugodu. S miÅ¡lju Å¡to je protivno ugodi ili Edipovom kompleksu ćemo se obračunati i proglasiti kao čudnom ili joÅ¡ gore zabranjenom. PoÅ¡to su ljudi teÅ¡ki narcisi onda zauzvrat i dobivaju ovog okrojelog i joÅ¡ goreg vladara zvanog Konzumerizam.

   Nedavno sam posjetio prijatelja u jednom malom mjestu pored Zagreba. Iznio je neke stvari u dvorište iz garaže. Netom kasnije, iza ugla se pojavljuje starija osoba. Stariji gospodin ili susjed, došao je u kontrolu (nesvjesni policajac društva kojeg kontrolira Superego ili autoritet i aktivan je u većini ljudi) i pita ga što radi? Kad je saznao što radi, nakon par rečenica starija osoba počela je pričati o Drugom svjetskom ratu. Što nam govori ovaj primjer?

    Ljudi često zaboravljaju da par rečenica koje izgovore govore o njihovom stanju svijesti. Recimo, ako počnete razgovor s rečenom o svom problemu u kojem su krivi političari ili centri moći, onda niste svjesni svoje unutarnje moći i živite život naučenih pravila koja ste uzeli zdravo za gotovo. Primjerice, velika većina je prihvatila nacionalnost zdravo za gotovo. Posljedica te strasti je da radnik šest mjeseci plaća poreze za tu ideju, dok drugih šest mjeseci radi za sebe. Definicija psihoterapije je da je društvo bolesno i da zbog bolesnog društva pojedinac oboli, a da ga psihoterapija uči kako da živi u bolesnom društvu.

   Ako kažete djetetu koje želi studirati neki dobri fakultet da nemate novaca za školovanje, to je stav preuzetoga kolektivnog obrasca u kojem ste se poistovjetili s obrascem žrtve, ali isto tako nećete se upitati je li vam na prvom mjestu bilo znanje, odnosno jeste li svoj novac trošili na užitke ili na učenje? Ovdje nije važno hoće li dijete upisati fakultet ili ne, to nije pitanje života i smrti. Nakon proljeća doći će ljeto, a nakon ljeta jesen. Neće se ništa važnoga promjeniti na ovom svijetu, ali ovaj primjer izgovaram zbog stanja svijesti u kojem se mnogi nalaze, a nisu svjesni posljedica kolektivnih preuzetih obrazaca razmišljanja i konzumentskog načina života u kojem je znanje na zadnjem mjestu, kao i odnosi. Takvo dijete ako i završi fakultet slijedi roditelje i ono postaje poslušnik. Sjećam se jednog savjetovanja u kojem me jedan programer upitao da li da prihvati novi posao menadžera, rekao sam da je to odlična ideja jer ako se netko odluči raditi u sustavu onda je prirodni slijed da napreduješ. Odbio je posao, njegova majka bila je žrtva i on je slijedio njen primjer iako mu je na poslu bilo loše, a zanimanje je bilo odlično u današnjim uvjetima. Na ovim prostorima postoji bezumna ovisnost o ovom obrascu koja je fascinantno opscesna i njeguje se generacijama.

    Kada želite učiniti neku promjenu, kada vam gori pod nogama, vi ste već deset godina u zaostatku u odnosu na taj problem jer deset godina je neki rok u kojem postižete preokret u odnosu na promjenu. MeÄ‘utim, Å¡to dalje odlažete problem, s pedeset ćete puno teže prihvatiti promjenu načina života i rad na spomenutom problemu. Konzumerizam je vezu pretvorio u proizvod, pa ljudi danas mijenjaju partnere kao Å¡to kupuju nove proizvode, ali ljudska duÅ¡a nije proizvod, u nju ne možeÅ¡ stavljati puno neprijatnih odluka i očekivati dobru reakciju. DuÅ¡a je napadnuta i ona će vam vratiti udarac joÅ¡ jače i žešće na Å¡to po običaju ljudi odgovore joÅ¡ jačom destrukcijom prema sebi. Nedavni slučaj zatupljenosti medija i Europe bio je seksualni delikt 300 dječaka u NorveÅ¡koj od strane jednog nogometnog suca. Svi su pisali o sucu, a on je posljedica. Å esto roditelja  dvije godine nije znalo Å¡to im djeca rade, a to onda pokazuje u kojem su emocionalnom stanju ljudi. Nećete čitati o ovom problemu i nitko se neće njime baviti jer ono otvara Pandorinu kutiju o pitanju stvarnoga života i Å¡to je ustvari bit čovjeka. Zato je Fromm nakon 50 godina rada s ljudima lijepo konstatrirao: većina roditelja ne voli svoju djecu, ili možemo reći, narcisoidna su i bave se samo narcisoidnim temama. Jedna od narcisoidnih tema je kako je jedna naÅ¡a glumica koja zaraÄ‘uje kruh u SAD-u rekla: “Silikoni na ženama, obrijani i nabildani muÅ¡karci, teme razgovora su zdravlje, a starost i iole druga tema o smislu je zabranjena tema.

Kada se ne baviš odnosima onda seksualni delikt postaje pravilo, a ne iznimka gdje veliki broj žena ne prijavljuje silovanje, a pošto je Zapadnjak glup on bi samo hapsio i povećavao kazne, a vidjeti da su ljubav i seksualnost jedan veliki problem Zapada i da su silovanja rezultat emocionalnog paleoitskog stanja Europljana, to je ponovno tabu tema. Stoga, baviti se odnosima i ljubavi nije pitanje slobodnog vremena ili hobija već najozbiljnije pitanje koje ako guramo na margine, posljedice negiranja su ogromne. Puno savjetovanja o seksualnom deliktu imao sam priliku se susresti i nisam mogao vjerovati koliko je to dubok problem.  Malo tko razumije prirodu odnosa i taj problem svodi se na pojedinačni nesretni događaj. Tipično, ali Europljani vole reći da su obrazovani i da razmišljaju, ali uzroke rješavaju kao dječaci u pješčaniku, uopće ne razumiju tematiku i narcisoidno guraju glavu u pijesak.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut