[three_fifth last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Iako se u ljubavi koncentriramo na ono što se događa, puno je važnije ono što ostaje od susreta. Primjerice, F. Beigbeder kaže: „Ljubav je veličanstvena katastrofa: znati da ćeš naletjeti na zid i svejedno ubrzati; srljati u propast sa smiješkom na usnama; znatiželjno čekajući trenutak kada će stvar stati. Ljubav je jedino programirano razočarenje, jedina predvidljiva nezgoda koja se traži.” Dakle, veza lako može postati katastrofa s nepredvidivim posljedicama, ali to ovisi o tome koliko smo svjesni onoga što se događa i koliko smo privučeni tim iskustvom u ponor ili smo iz odnosa izvukli zrele emocije. Jesmo li vidjeli vlastite projekcije i onoga što smo idealizirali u odnosu, ovisi kakav će taj zid biti.
I Jing stara kineska mudrost kaže: “Kada su dvoje ljudi jedno duboko u svojim srcima, okviri se poljuljaju i ono što ima željeznu snagu.” Jung bi dodao: “Susret dviju osobnosti je kao kontakt dviju kemijskih supstanci: ako postoji reakcija, obje se transformiraju.” Dapače, važnije je ono što ostaje nakon odnosa jer nam to donosi snagu ili razočaranje. Razočaranje je za mnoge reakcija s puno loših emocija kojima se ljudi svakodnevno hrane iako misle da čine sve dobro u odnosu. Tako ljubavni susret funkcionira loše, većina zaključuje onda da je ljubav glupost. Zaljubljenost je rast, mogućnost otkrivanja emocija koje su uspavane, a govore nam o višoj dimenziji i smislu postojanja.
Problem je kako te emocije pretočiti u stvarnost, kako takve susrete pretvoriti u inspirativne. O ovoj činjenici nećemo učiti u školi niti pričati na kavi jer bi nam ukazala na pravo značenje bezvrijednosti tema i problema. Osjećati je suština, ali osjećanje ovisi o onome kako razmišljamo. Kad čovjek dođe u svoju dušu, može nas uhvatiti cinizam, jer svojim pamćenjem dolazimo na mjesto gdje se traži jednostavnost ili kako kaže stara indijska poslovica: „Kao što tijesna odjeća ometa kretanje tijela – tako i bogatstvo. ometa kretanje duše.” Zaljubljeni čovjek svakako poznaje patnju. F.Nietzsche kaže: „Da bi živio, moraš patiti, a da bi preživio, moraš pronaći neki smisao u patnji“. Zasigurno je onaj kome je to pošlo za rukom otvorio odgovor na važno pitanje u vezi: “Kad se budete vjenčavali, zapitajte se: mislite li da s tom osobom možete normalno razgovarati u starosti? Sve ostalo u braku su prolazne.“ (F. Nietzsche). Ako niste sigurni zašto ste se zaljubili, onda još niste pronašli svoj odgovor.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut