Zaljubljenost i strast isprepleteni su s krhkošću jer se očekivanja raspadaju i javljaju se strah i bijes. To su emocije koje su osjećali i naši preci jer stalno živjeli na rubu egzistencije i jače se povezujemo s tim emocijama, pa nije ni čudo kad se posvađate s partnerom da osjetite ljutnju, a potom i strah od ostavljanja. U tom trenutku partneri doživljavaju vezu sa svojim iskonskim strahovima, a strast se javlja kao mješavina tih emocija gdje želimo osjetiti strast i zadržati partnera i obrnuto. Strast shvaćamo onako kako je rekao Henry Miller: “Seks je jedan od devet razloga zašto bismo se trebali reinkarnirati. Ostalih osam nisu važni.” No tu dublju komponentu u kojoj strah i ljutnju povezujemo sa strašću i kontrolom, u kojoj osjećamo dominaciju nad partnerom, rijetko primjećujemo i ne promatramo je kao vezu s onim dijelom tijela u kojem se doživljavamo kao mnoštvo ili društvo, a ne kao pojedinac. Neprimjećivanje detalja donosi gubitak viđenja cjeline.
Mnoge simpatije ili flertovi imaju takav obrazac ponašanja, oni nose povratak u gomilu gdje se javlja glad za pažnjom i traži se sirova pozornost drugih. Tu se javlja fenomen povrijeđenosti ako smo odbijeni od druge strane. Partnera kažnjavamo tako da ga povrijedimo jer smo uskraćeni za pažnju, odbijanje ruši sliku o meni. S druge strane, odvajanje od partnera izaziva strah jer je on prije nekoliko dana ili mjeseci bio ta slika koju ne želimo izgubiti, partner nam je davao kredit onog umišljaja što ja jesam. Mješavina takvih emocija koje se stalno ponavljaju u odnosima zapravo su koktel najopojnijih droga sastavljenih od straha, ljubomore, ljutnje i mržnje, no malo tko vidi da je to povezano s primitivnim egzistencijalnim navikama potvrđivanja sebe i traženje svojeg dominantnog mjesta i natjecanja, a ne ljubavi. Na taj način partneri se istroše u oponim drogama dominacije i traže druge partnere ponavljajući ovaj koktel kojeg lažno zovu ljubav.
To je stari dio naše osobnosti koji je sam svoj smisao i isključuje drugu osobu, a da bi bili u vezi potrebno je razviti razgovor. Jorge Luis Borges kaže: “Razmjena mišljenja nužan je uvjet za svaku ljubav, svako prijateljstvo i svaki pravi dijalog.”
Da bismo osvijestili ljubav, potrebno je shvatiti da smo kroz opojni koktel pokušali živjeti u raju koji ima roditelje i u kojem smo dijete koje odbija živjeti, a kako kaže Borges: „, možda, nikada nisam bio do kraja sretan, ali poznato je da zla kob zahtijeva izgubljene rajeve”
Pravo pitanje svake nesretne ljubavi je zašto smo izbjegavali voljeti osobu, zašto smo voljeli sve što čini raj ljubavi, a najmanje smo željeli upoznati tamu partnera. Kao što kaže Voltaire: “Sve strasti se strašću gase, ali samoljublje ne umire nikada.”
Tko god otkrije da je neuzvraćena ljubav vođena samoljubljem, bio bi uistinu velik u svom poznavanju sebe. To ne znači da ne treba voljeti. Strast i nesretna ljubav su put, a oni koji su na pragu ljubavi znaju da su bol i rastanci stvorili nešto novo. U svoj hladnoći rastanka ili sumpornog otorva alkemijskog procesa koji nas je zatrovao svojom hladnoćom odrastanja, preživjeli koji su otresli prašinu goruće strasti i spomenutog zahlađenja, ugledali su novog čovjeka.
Nikola Žuvela
