[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Ljudsko ponaÅ¡anje odreÄ‘eno je time da traži u neÄemu svetost. Katkada je to religijski fanatizam, ali i radikalni materijalizam. U pozadini je uvijek Äovjekova težnja da neÅ¡to obožava. Tako je i sa zaljubljenošću, u njoj tražimo svetost, uzdižemo je toliko visoko, a nakon toga o toj svetoj osobi govorimo pogrdnim rijeÄima kada osoba pokaže svoje mane.
Tada nastaje precjenjivanje, primjerice, partnera, djeteta, važnosti novca, uspjeha. Kada ne uspijemo ostvariti spomenute želje, stvaramo u sebi frustraciju i usporeÄ‘ujemo se s drugima. Å to je razoÄarenje dublje, jaÄe su i posljedice koje se pretvaraju u opsesivnu kompluziju. Kompulzivno ponaÅ¡anje je ustvari obuzetost ponavljajućih misli o zarazi ili ponavljajuće sumnje, te  agresivni poticaji.
ÄŒinjenica jest da mi Äesto prelazimo na drugu stranu opsesije, ali u puno manjim koliÄinama, pa nas ne smatraju nenormalnima, ali nesvjesno se stalno upliće u naÅ¡a djela, gdje je nužno shvatiti da je život nemoguć ukoliko ne poÅ¡tujemo zakonitosti psihiÄkog života. Svjesno promatranje nameće nam se kao odgovor na uplive nesvjesnog, toÄnije oni su obrana od destruktivnih poriva koje ne razumijemo. Opsesije su tako teÅ¡ke jer se svakodnevno borimo s njima. Iako mislimo da ne postoje, mi svaki dan s mislima pobuÄ‘ujemo takve porive.
Moramo znati da ovdje ne pomažu racionalne konstrukcije koje su bezvrijedne. Naime, neki veliki ljudi poput Emanuela Kanta, koji je prije jela opsesivno Äistio vilice jer je imao strah od bolesti. ÄŒovjek koji je toliko racionalno i složeno razmiÅ¡ljao, nije se mogao oduprijeti ovoj opsesiji. Opsesije se javljaju i u vezama jer je svaki partner utjelovljenje neke naÅ¡e opsesije jer ne bi bili privuÄeni svojim partnerom. Opsesija traje i nakon prekida, te je ponovno potiskujemo u nesvjesno sve dok ne doÄ‘e drugi partner koji će podsvjesno ponovno izvući spomenutu opsesiju. Susret s opsesijom jest susret s traumom koja se izbjegavala osvijestiti. Zato je zaljubljivanje spasonosni proces u kojem se suoÄavamo s traumom i teÅ¡koća viÄ‘enje u cijelosti tog procesa, vraća nas na stare obrasce opsesivnih misli.
Biti svjestan ovog procesa pomoglo bi mnogima da shvate kako zaljubljivanje nije bezazlen proces i da odnos predstavlja poÄetak i zavrÅ¡etak ljudskog razvoja.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut