[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Ljudsko ponašanje određeno je time da traži u nečemu svetost. Katkada je to religijski fanatizam, ali i radikalni materijalizam. U pozadini je uvijek čovjekova težnja da nešto obožava. Tako je i sa zaljubljenošću, u njoj tražimo svetost, uzdižemo je toliko visoko, a nakon toga o toj svetoj osobi govorimo pogrdnim riječima kada osoba pokaže svoje mane.

Tada nastaje precjenjivanje, primjerice, partnera, djeteta, važnosti novca, uspjeha. Kada ne uspijemo ostvariti spomenute želje, stvaramo u sebi frustraciju i uspoređujemo se s drugima. Što je razočarenje dublje, jače su i posljedice koje se pretvaraju u opsesivnu kompluziju. Kompulzivno ponašanje je ustvari obuzetost ponavljajućih misli o zarazi ili ponavljajuće sumnje, te  agresivni poticaji.

Činjenica jest da mi često prelazimo na drugu stranu opsesije, ali u puno manjim količinama, pa nas ne smatraju nenormalnima, ali nesvjesno se stalno upliće u naša djela, gdje je nužno shvatiti da je život nemoguć ukoliko ne poštujemo zakonitosti psihičkog života. Svjesno promatranje nameće nam se kao odgovor na uplive nesvjesnog, točnije oni su obrana od destruktivnih poriva koje ne razumijemo. Opsesije su tako teške jer se svakodnevno borimo s njima. Iako mislimo da ne postoje, mi svaki dan s mislima pobuđujemo takve porive.

Moramo znati da ovdje ne pomažu racionalne konstrukcije koje su bezvrijedne. Naime, neki veliki ljudi poput Emanuela Kanta, koji je prije jela opsesivno čistio vilice jer je imao strah od bolesti. Čovjek koji je toliko racionalno i složeno razmišljao, nije se mogao oduprijeti ovoj opsesiji. Opsesije se javljaju i u vezama jer je svaki partner utjelovljenje neke naše opsesije jer ne bi bili privučeni svojim partnerom. Opsesija traje i nakon prekida, te je ponovno potiskujemo u nesvjesno sve dok ne dođe drugi partner koji će podsvjesno ponovno izvući spomenutu opsesiju. Susret s opsesijom jest susret s traumom koja se izbjegavala osvijestiti. Zato je zaljubljivanje spasonosni proces u kojem se suočavamo s traumom i teškoća viđenje u cijelosti tog procesa, vraća nas na stare obrasce opsesivnih misli.

Biti svjestan ovog procesa pomoglo bi mnogima da shvate kako zaljubljivanje nije bezazlen proces i da odnos predstavlja početak i završetak ljudskog razvoja.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]