[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Kada se ljudi okreću duhovnosti, zadaju si velike ciljeve kako ih nikada ne bi ostvarili, pa i u toj situaciji pronalaze izlike neuspjeha, a neuspjeh je doÅ¡ao na samom poÄetku u  krivoj procjeni svojih mogućnosti. Ne možete ući u ring sa svjetskim prvakom bez treninga, ne možete u duhovnosti napredovati ako ne razumijete odnose, jer kako ćete imati odnos sa onim unutarnjim (Bogom, Prazninom) ako su vam loÅ¡i odnosi s ljudima?
To je ono Å¡to se upravo dogaÄ‘a u redovniÄkoj zajednici, a za takav život su sposobni oni koji su izvrsni poznavaoci odnosa. Mnogi poÅ¡tuju pravila u radovniÄkim zajednicama, jer recimo u jyotishu imaju jakog Saturna, Marsa i Sunce, ali odnosi sa ljudima su im na najnižoj razini, pravila im daju sigurnost ali kasnije najviÅ¡e padaju na tome jer im je ženska strana ili Anima potisnuta i onda lako nastaje melankolija i nezadovoljstvo iako se puno truda uložilo u samu praksu. Jack Koenfild, psihoterapet i zen majstor je pronaÅ¡ao jako puno redovnika u Indiji s ovim problemom, Å¡toviÅ¡e, imali su depresiju. Jasno, da se takvi ljudi okreću onome u Äemu su dobri, u discpilini i asketizmu, ali ako se opredjelite za duhovnost i uemjsrite se s jednom jakom funkcijom a drugu niste osvjestili, redovno to zavrÅ¡ava fjaskom ili jakim moraliziranjem i kritiziranjem drugih.
Redovnik ne mora znati za svoju Sjenu jer on je u krugu samostana, ashrama zaÅ¡tićen, prima redovno hranu i život mu je sterilan, on ne mora imati problema sa najmodavcem, Å¡efom, elementarnom nepogodom ako je poljoprivrednik, gubitkom posla jer se tržiÅ¡te rada brzo zasiti, loÅ¡im odabirom partnera, o njemu se brine sustav ili otac u obliku institucije (Animus kod Junga, Superego kod Freuda). Zato je susret s tim ljudima Äesto takav kao da razgovarate s citatima iz knjige, a ne sa stvarnom osobom, a malo onih koji ostavljaju dojam znalca.
  U redovniÄkoj zajednici teÅ¡ko je pronaći živu duhovnost iako je ima, isto malo je ljudi koji žive braÄni život i posjeduju inspirativnu duhovonost. Dakle, u oba sluÄaja nema ravnoteže, a ona bi se mogla postići kada bi jedna i druga strana uÄinila korak. Redovnik bi trebao biti s živim ljudima i njihovim problemima kako bi se upoznao sa svojom tamnom stranom, a ljudi u braku bi trebali vježbati komunikaciju, SLUÅ ANJE  i jasno, pronaći vremena za duhovnu praksu, a ono Å¡to je najvažnije jest nemoralizirati jer ispravno djelovanje iskljuÄivo služi za postizanje osobne sreće. ObiÄno se ljudi znaju prepusiti pravilima koje propisuje religija, a onda postanu moralni kritizeri drugih ljudi Å¡to doslovno znaÄi: “ja se potiskujem, ljut sam zbog toga, a zbog toga Å¡to se potiskujem kritiziram na druÅ¡tevno prihvatljiv naÄin gdje se pozivam na pravila religije, tipa to je grijeh ili karma, a da time prikrivam svoju tamnu stranu s kojom se ne želim suoÄiti, odnosno vidjeti da je nagonsko dio mojeg bića i da je ono tu da ga transformiram, a ne da ga potiskujem.”
Velika je laž mnogih koji nas zavaravaju lažnom duhovnošću, lažnom moralnošću, ali i lažnom slobodom tipa: sve je dozvoljeno, jer ti ljudi kao i moralni kritizeri isto su tako lažni. Opravadvaju svoje hedonistiÄko ponaÅ¡anje i prevare, odnosno i oni isto tako skrivaju svoju Sjenu jer su afektivni prema ljudima koji su okrenuti duhovnoj praksi. Drugim rijeÄima, svjesni su da je život okrenut viÅ¡em cilju, a afekt i otpor je ovdje obrambeni mehanizam, neosvjeÅ¡teni dio kojeg se boje. Promjena znaÄi viÅ¡e odgovornosti za svoje postupke i odluke. Odveć teÅ¡ko na poÄetku, ali je ispunjavajuće. Taj put nosi toliko lakoće i ispunjenja koji se ne mogu mjeriti niÄim Å¡to ljudi žive u materijalnim uvjetima života kao niti u sterilnom duhovnom sigurnom okruženju. u sredini svakog labirinta ili puta je Minotaur, Äovjek je sam sebi neprijatelj, ali tek kada u vezi ili duhovnom putu otkrijete to drugo u sebi, tada ste na pravom putu jer tada morate napustiti ono staro i nemožete pronaći utoÄiÅ¡te u vanjskom. Mali koraci koji nas vode prema tom iskustvu puni su dokaza i vizija, ali i teÅ¡koća jer ono staro mora umrijeti. u alekmiji se to prikazuje simbolom zagrljeni kralj i kraljica u grobu, Anima i Animus koji umiru radi novog života.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
NaruÄite knjigu: nikola@vedski-jyotish.net
]

![korice- Nikola3[1]](https://vedski-jyotish.net/wp-content/uploads/2013/12/korice-Nikola31-1.jpg)

