[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Kada se ljudi okreću duhovnosti, zadaju si velike ciljeve kako ih nikada ne bi ostvarili, pa i u toj situaciji pronalaze izlike neuspjeha, a neuspjeh je došao na samom početku u  krivoj procjeni svojih mogućnosti. Ne možete ući u ring sa svjetskim prvakom bez treninga, ne možete u duhovnosti napredovati ako ne razumijete odnose, jer kako ćete imati odnos sa onim unutarnjim (Bogom, Prazninom) ako su vam loši odnosi s ljudima?

To je ono što se upravo događa u redovničkoj zajednici, a za takav život su sposobni oni koji su izvrsni poznavaoci odnosa. Mnogi poštuju pravila u radovničkim zajednicama, jer recimo u jyotishu imaju jakog Saturna, Marsa i Sunce, ali odnosi sa ljudima su im na najnižoj razini, pravila im daju sigurnost ali kasnije najviše padaju na tome jer im je ženska strana ili Anima potisnuta i onda lako nastaje melankolija i nezadovoljstvo iako se puno truda uložilo u samu praksu. Jack Koenfild, psihoterapet i zen majstor je pronašao jako puno redovnika u Indiji s ovim problemom, štoviše, imali su depresiju. Jasno, da se takvi ljudi okreću onome u čemu su dobri, u discpilini i asketizmu, ali ako se opredjelite za duhovnost i uemjsrite se s jednom jakom funkcijom a drugu niste osvjestili, redovno to završava fjaskom ili jakim moraliziranjem i kritiziranjem drugih.

Redovnik ne mora znati za svoju Sjenu jer on je u krugu samostana, ashrama zaštićen, prima redovno hranu i život mu je sterilan, on ne mora imati problema sa najmodavcem, šefom, elementarnom nepogodom ako je poljoprivrednik, gubitkom posla jer se tržište rada brzo zasiti, lošim odabirom partnera, o njemu se brine sustav ili otac u obliku institucije (Animus kod Junga, Superego kod Freuda). Zato je susret s tim ljudima često takav kao da razgovarate s citatima iz knjige, a ne sa stvarnom osobom, a malo onih koji ostavljaju dojam znalca.

   U redovničkoj zajednici teÅ¡ko je pronaći živu duhovnost iako je ima, isto malo je ljudi koji žive bračni život i posjeduju inspirativnu duhovonost. Dakle, u oba slučaja nema ravnoteže, a ona bi se mogla postići kada bi jedna i druga strana učinila korak. Redovnik bi trebao biti s živim ljudima i njihovim problemima kako bi se upoznao sa svojom tamnom stranom, a ljudi u braku bi trebali vježbati komunikaciju, SLUÅ ANJE  i jasno, pronaći vremena za duhovnu praksu, a ono Å¡to je najvažnije jest nemoralizirati jer ispravno djelovanje isključivo služi za postizanje osobne sreće. Obično se ljudi znaju prepusiti pravilima koje propisuje religija, a onda postanu moralni kritizeri drugih ljudi Å¡to doslovno znači: “ja se potiskujem, ljut sam zbog toga, a zbog toga Å¡to se potiskujem kritiziram na druÅ¡tevno prihvatljiv način gdje se pozivam na pravila religije, tipa to je grijeh ili karma, a da time prikrivam svoju tamnu stranu s kojom se ne želim suočiti, odnosno vidjeti da je nagonsko dio mojeg bića i da je ono tu da ga transformiram, a ne da ga potiskujem.”

Velika je laž mnogih koji nas zavaravaju lažnom duhovnošću, lažnom moralnošću, ali i lažnom slobodom tipa: sve je dozvoljeno, jer ti ljudi kao i moralni kritizeri isto su tako lažni. Opravadvaju svoje hedonističko ponašanje i prevare, odnosno i oni isto tako skrivaju svoju Sjenu jer su afektivni prema ljudima koji su okrenuti duhovnoj praksi. Drugim riječima, svjesni su da je život okrenut višem cilju, a afekt i otpor je ovdje obrambeni mehanizam, neosvješteni dio kojeg se boje. Promjena znači više odgovornosti za svoje postupke i odluke. Odveć teško na početku, ali je ispunjavajuće. Taj put nosi toliko lakoće i ispunjenja koji se ne mogu mjeriti ničim što ljudi žive u materijalnim uvjetima života kao niti u sterilnom duhovnom sigurnom okruženju. u sredini svakog labirinta ili puta je Minotaur, čovjek je sam sebi neprijatelj, ali tek kada u vezi ili duhovnom putu otkrijete to drugo u sebi, tada ste na pravom putu jer tada morate napustiti ono staro i nemožete pronaći utočište u vanjskom. Mali koraci koji nas vode prema tom iskustvu puni su dokaza i vizija, ali i teškoća jer ono staro mora umrijeti. u alekmiji se to prikazuje simbolom zagrljeni kralj i kraljica u grobu, Anima i Animus koji umiru radi novog života.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third

Naručite knjigu: nikola@vedski-jyotish.net

korice- Nikola3[1]žuvela_korice_2013katalog-samozavaravanja-cover1cm1

]