Ljubav je umijeće davanja i življenja. Zahtijeva znanje i trud. Većina ljudi misli da je ljubav stvar sreće. Većina ljudi problem ljubavi vidi kroz pretpostavku da je bit kako privući pažnju, a ne kako voljeti. Tako muškarci posjedovanjem pokušavaju steći moć, a žene se brinu o izgledu.I jedni i drugi se ne pitaju kako voljeti, jer bi to značilo suočavanje s činjenicom da je premalo sadržaja, a previše forme. Muškarci i žene pokušavaju razviti ugodne manire, zanimljiv razgovor, neki pokušavaju biti korisni društvu, ali zapravo rade na jačanju nagona za pripadanjem. Tako je pripadnost društvu i pravilima zamijenjena ljubavlju.
Danas se vjeruje da ćemo postati voljeni postizanjem uspjeha u društvu. Problem ljubavi shvaća se kao problem predmeta koji se želi posjedovati, a ne kao problem sposobnosti voljenja. Uspjeh je povezan s predmetom posjedovanja.Zbog toga ljudi misle: meni je lako voljeti, ali slučajno, ništa mi se zapravo ne događa po tom pitanju, to živi u mašti. Nekad su se brakovi sklapali radi zarade, danas radi romantične ljubavi, koja naglašava cilj, a ne sposobnost ljubavi, gdje se ne vidi koliko je važna međusobna razmjena pravih osjećaja. Suvremeni čovjek je sretan kada kupuje i promatra druge kroz posjedovanje. Za muškarca i ženu partner je nagrada, kao kruna stečena dugogodišnjim školovanjem i radom. Privlačno znači ljepotu, skladne osobine i vještine koje partner posjeduje, a ovise o vremenu u kojem živimo. Čovjek se zaljubi u partnericu koja posjeduje osobine koje mu stoje na raspolaganju za razmjenu, a to dvoje ljudi smatra da su pronašli najbolji mogući predmet posjedovanja, ali to ne znači i sposobnost voljenja. Dakle, parovi posjeduju znanja ili poglede na život i razmjenjuju ih poput predmeta, ali ne razmjenjuju sadržaje duše koji su uglavnom u drugom planu jer su nenaplativi i beskorisni za svijet, ali su hrana za duša.
Ljudi misle da se o ljubavi nema što naučiti, a mi to prepoznajemo po zaljubljivanju. Ako par razvije intimnost i osjećaj jedinstva, nema razloga tražiti ljubav negdje drugdje, oni znaju što je ljubav, ali ljudi ne znaju što bi sami sa sobom u vezi. Osjećaj izoliranosti stvara ego, ali i osjećaj krivnje, jedan od najpoznatijih osjećaja koji vladaju ljudima. Prevladavanje tog osjećaja je početak ljubavi, ali da biste u tome uspjeli, trebate si postaviti drugačiji cilj, točnije emocionalni. Započnite razgovor poput Sokrata, razgovarajte s puno ljudi o tome je li im ljubav najvažnija. Na prvu će reći da jest, ali će njegovi postupci pokazati da se ljudi bave sasvim drugim stvarima, da se o ljubavi u kasnijoj fazi veze uopće ne razgovara. Ukratko, loše i naučene navike o ljubavi i ponašanju kopiranja redovito donose katastrofalne rezultate u vezama. Promjena tabua o odnosima i uočavanje da je potrebno razvijati vlastite sadržaje koji su puni onog iracionalnog ili božanskog u nama, početak je pravih odnosa.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
[/fusion_text][/two_third]
