[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Postoji jedan golemi izvor energije. Svaki kvantni fizičar dobro poznaje polje gdje je samo energija. Kvantna mehanika dokazala je da vakuum odnosno «ništavilo» u stvarnosti ne postoji. Navodna potpuna praznina koja bi trebala postojati u svemiru, iz kojega je izuzeta sva tvar i energija, te u prostoru između zvijezda u subatomskom je smislu pravi mravinjak aktivnosti. Vječita praznina je ono što Zapadni mistici zovu punina, ali svejedno kako je zvali, radi se o mističnom iskustvu koje su otkrili kvantni fizičari.

 Po načelu neodređenosti, koje je razvio Werner Heisenberg, jedan od začetnika kvantne teorije, nijedna čestica nikada potpuno ne miruje nego je u neprestanom gibanju zbog osnovnog stanja polja energije koje je u neprestanoj interakciji sa svom subatomskom materijom. To znači da je temeljna supstancija svemira more kvantnih polja koju nije moguće eliminirati pomoću nijednog poznatog zakona fizike. Naš navodno stabilni, statični svemir u stvari je kipući vrtlog subatomskih čestica koje se u hipu pojavljuju i nestaju. Ono što mi zovemo materijom ne postoji jer slike koje dobijamo u našem umu dolaze od memorije koja na ovu stvarnost lijepi pojmove i oblike koji su vidljivi radi kašenjenja prenošenja te slike gdje mi dobivamo iskrivljenu sliku stvarnosti.

Budistička praznina

U budizmu, svaka stvar istovremeno uključuje sve (druge stvari), a u savršenoj cjelini, nikada ništa nije propušteno i izostavljeno. Vidjeti jedan predmet, stoga, znači vidjeti sve predmete, i obratno. To nam govori da sićušna individualna čestica unutar malenog kozmosa jednog atoma, zapravo sadrži bezbrojne predmete i principe beskonačnih univerzuma budućnosti i daleke prošlosti, i to u savršenoj cjelini u kojoj ništa nije propušteno. To je zapravo praznina, ali ne ona o kojoj sanja Zapadnjak zamišljen u fotelji misleći da je ništa prestanak života. Budha je izbjegavao definirati konačnu stvarnost i znao je da će definicija donijeti probleme, za što su se pobrinuli njegovi nasljednici i njegovo učenje kao i svako učenje pretvorili u filozofsku raspravu umjesto u iskustvo. Danas hindusi i budisti raspravljuju o tome što je konačna stvarnost, odnosno budisti optužuju hinduse da je panteon bogova samo nastavak reinkarnacije i da treba dokinuti ego, dok hindusi tvrde da Budhin doživljaj nije krajnji doživljaj, a sve to nastaje jer je premalo praktikanata, a prepuno onih koji se bave retorikom.

U budizmu univerzum se usporeÄ‘uje s velikom mrežom dragulja, pri čemu se sjaj jednog reflektira u svima, a svaki od njih sadrži odsjaj svih dragulja zajedno. Kako kažu budisti: “Sve u jednom i jedno u svemu.” Ovo nam zvuči mistično,ali suvremeni fizičari objaÅ¡njavaju elementarne čestice, da se svaka čestica sastoji od svih drugih čestica, pri čemu svaka od njih istovremeno i na isti način jeste sve druge čestice zajedno. Dakle, iskustvo praznine jest meditacijsko iskustvo koje je s jedne strane dostupno praktikantu, ali, kako smo vidjeli, kvantna fizika se približila na temelju dokaza teorijskoj i sličnoj interpretaciji u kojoj je najveće dogaÄ‘anje i najveća energija u velikoj Praznini. Možemo to zvati bilo kakvim mističnim imenima, a Jung joj je dao ime Jastvo.

Nikola Žuvela

[/two_third]