[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Zaljubljivanje je dohvaćanje kozmičke svjesnosti na trenutak, ali koji ubrzo prestaje jer većina posjeduje snagu ostanka u tom stanju, točnije ego s pravilima i rutnom ugasi najljepši trenutak. Ovaj trenutak ne mora biti samo u zaljubljenosti, oni romantičniji će znati o čemu govorim. To su oni pogledi ili melodija koja vas u trenutku spoji i tada znate da ste jedno s parnterom.

Kako je to snažan i lijep osjećaj koji mnogi kada ga dožive, ako ne ponove u vezi kasnije, ne mogu više ući niti u jednu vezu. Mnogi zaboravljaju da se radi o tome da ste tada bili mladi i otvoreni prema svijetu, ali vas je svijet potpuno skršio, prestali ste vjerovati, postali ste pesimistični, grubi i na momente okrutni. Da, život je zeznuta stvar pogotovo egzistencija koja te proguta. Ali, ako želite ovo stanje oživjeti, morate biti centrirani u sebi, prihvatiti surovost egzistencije, ali samo toliko da više ne utječe na vaše unutarnje stanje u kojem i dalje osjećate taj predivni trenutak kojeg možete probuditi na drugačije načine. Taj pogled ili trenutak kada si jedno s partnerom, može postojati i dalje, ali taj zeznuti ego kaže: Ne, to nije po uvjetima i standardima koji su tada važili i frustracija je neminovnost.

Frustracija puca na sve strane, a ispod je samo duboka razočaranost, egzistencija je iz mene izvukla i ispila ono najljepše, sada se hranim ljutnjom i mržnjom jer ona je jedina na meniju. No, ono malo ljudi uspjelo je sačuvati ovaj osjećaj i ponovno ga oživljavati svakodnevno, netko kada zapleše sa svojim partnerom, dodirne ga, pogledom probudi trenutak neponovljivosti, netko kada čuje predivnu melodiju, netko unutarnjim pogledom u kojem svijet promatra kroz estetiku, a netko meditacijom. Što ćete više rasti u svjesnosti, moći ćete probuditi ovo stanje u svemu nabrojanom, ali bitno je o njemu razgovarati i poticati ga čak i umjetno, dok jednom ne postane prirodno. Tko je ovisnik o tom stanju, ne može dozvoliti da to stanje umre nesretnim prekidom, otkazom, bolešću. Svatko tko zna za to stanje, zna da mu je život besmislen bez tog neponovljivog neuprljanog pogleda u ljubav, a neki su to početno stanje nazvali kozmičkom sviješću. Odustajanjem od ovog stanja uzrok je mnogih bolesti jer čovjek je jedino biće koje uništava ovaj svijet jer mu ne pripada. On čezne samo za ovim stanjem, ali ne zna kako bi ga ponovno obnovio. To je stanje koje opisuje mit o Kralju Ribaru: Osjećaš da nešto tražiš, a ne znaš što. Nema ga u normalnoj komunikaciji, a mnogi prekidaju veze jer su ga izgubili. Umjesto da shvatiš da prvo moraš postati odbačenik društva jer društvo je ego, ljudi pate od toga što će drugi reći i Kralj Ribara osjeća prazninu. To je put jedini koji će ti povratiti izgubljeni doživljaj neponovljive povezanosti koju si prvi puta osjetio u zaljubljenosti a kasnije u ljubavi ili spomnutim stanjima.

Nikola Žuvela

jyotish savjrtnik i terapeut

[/two_third]