[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Kada smo u nevolji mi se zatvaramo, a glavna karakteristika patnje jest zatvorenost u svoj svijet u kojem ne dozovljavamo drugaÄije miÅ¡ljenje. Kad god osjećamo neku patnju, mi smo zatvoreni, Äak i za one najbliže, a krajnje zatvaranje jest kada dignemo ruku na sebe gdje se zatvaramo za sve mogućnosti napretka. Ljubav je nedohvatljiva jer istodobno želimo zadržati ego, naÅ¡e nastojanje prema intelektualiziranju stvarnosti i vraćanju starim programima, odnosno naÅ¡im željama uvijek nas dovodi u situaciju da patimo.
Mi smo sretni ako imamo novaca, ako partner zadovoljava naÅ¡e zahtjeve jer nam ispunjava naÅ¡e užitke i ako na poslu imamo idealnu situaciju. ÄŒim se ovaj krug poremeti, mi smo u panici i poÄinjemo optuživati život, Boga ili državu, želeći da nam vrati naÅ¡ zamiÅ¡ljeni krug, a to znaÄi da smo sebe i svoj život pretvorili u situaciju u kojoj smo ili u krugu ili patnji. PoÅ¡to krug gotovo nikada ne Å¡tima jer život bi bio onda zaljubljenost u sebe i ego bi bio sam sebi svrha, mi se koprcamo i neprestano topimo u patnji tokom cijelog života jer neprestano pokuÅ¡avamo zatvoriti krug.
    Kada smo sretni imamo veću duÅ¡u, a kada patimo imamo manju duÅ¡u. Kada je netko nesretan glavni element jest upravo ono suprotno, suosjećanje onog pored nas. Mnoga literatura danas govori o okretanju prema sebi i zadovoljavanju svojih potreba, ali mnogi to nerazumiju Å¡to to znaÄi i u velikoj većini sluÄajeva ne nalaze puno jer kako da se okrećemo sami sebi kada nam je cijela civilizacija sebiÄna, odnosno ono Å¡to ćemo pronaći jest joÅ¡ veća sebiÄnost Å¡to nam potvrÄ‘uju statistiÄki podaci o rastavama.
   Veliko rjeÅ¡enje upravo je suosjećanje, ali ne ono farizejsko koje propovijeda religija jer Äim kažemo tu rijeÄ odmah nam se u umu javlja: moram biti dobar, moram se prisiliti da suosjećam. To je krivo, odnosno ovdje trebamo to shvatiti kao mogućnost SPOZNAJE SEBE. Pogledajte preko dana o Äemu razmiÅ¡ljate, stalno o krugu kojeg pokuÅ¡avate zatvoriti, ali to nikada nećete uspjeti, u konaÄnici smrt će svakog sprijeÄiti da ga zatvori, a ono Å¡to možemo jest okrenuti pogled i vidjeti da svi imamo ovaj dar. Zapadnjak prvo treba nauÄiti voljeti, da bi mogao onda zaroniti u sebe, a već smo sami u navikama vraćanja u patnju jer nam imperativ nije ljubav već ono suprotno novac koji zatvara naÅ¡ um i duÅ¡u.
    Kada ostvarimo bogatstvo ono je opet patnja jer je um u sadaÅ¡njem stanju u patnji, pa Å¡to onda može biti kada ostvarimo bogatstvo nego patnja. Ukratko, gdje god iÅ¡li i Å¡to god napravili ono Å¡to nosimo u sebi i Å¡to mislimo donijet će upravo te rezultate. Tek kada ugasimo taj metež u glavi koji neprestano neÅ¡to priÄa, tj. um, možemo osjetiti blaženstvo. Kod nekih to izaziva strah jer vole kontrolirati život pa ga nikada niti ne mogu živjeti, ali ako barem na Äas ugasite um, osjetit ćete ili odmah ili nakon nekoliko mjeseci da neÅ¡to malo pomalo poÄinje izvirati iz vas samih, ali da to ne možemo kontrolirati već samo pustiti da se dogaÄ‘a.
ÄŒim Äovjeka poÄnemo prisiljavati na neÅ¡to kao Å¡to to Äine vlade, Äovjek je sklon ludilu ili kriminalu. To je pravilo koje politiÄari ne mogu vidjeti jer bi onda izgubili svrhu, odnosno oni vjeruju da neÅ¡to mijenjaju, ali ako bolje pogledate niÅ¡ta ne uspijevaju promijeniti jer svaka njihova akcija je protiv života. Å to viÅ¡e zakona uniÅ¡tava Äovjekovu kreativnost njegov najdublji potencijal.
Tko se skriva iza pravila boji se života. Ljudi su barem danas uspjeli shvatiti da su mnogi koji se predstavljaju kao znanstvenici i intelektualci obmanjivaÄi jer priÄaju samo o intelektualnim zidovima i zabranama iza kojih su se sakrili, gdje pokuÅ¡avaju donijeti neÅ¡to racionalno i tvrdo, ali to je kao da se cijelo vrijeme boriÅ¡ sa životom i na jedan savrÅ¡eniji naÄin pokuÅ¡avaÅ¡ zatvoriti krug. To je umna konstrukcija i promaÅ¡aj života. Nisu li danaÅ¡nje bolesti upravo govor prirode koja pokuÅ¡ava doÄi do Äovjeka da mu kaže da ova intelektualno – znanstvena konstrukcija ne može odgovoriti na pitanje zaÅ¡to je toliko bolesti oko njega? To je ustvari bilo lijeÄenje Paracelzusa i prijaÅ¡njih lijeÄnika.
Živjeti za intelektualnu – znanstvenu konstrukciju jest odreći se sebe i sreće pa zato danas imamo toliko bolesti jer tijelo govori da živimo krivo i beživotno i da te intelektualne konstrukcije ne mogu pobjediti bolesti. U ljubavi te intelektualnek koncepcije stvaraju takvo shvaćanje u kojem kvalitetnu vezu morate tražiti i kada je naÄ‘ete vidjet ćete da te intelektualne umne tvorevine ne funkcioniraju u vezi.
Um je dakle, zamka puna povrÅ¡nih koncepcija, a ono Å¡to nas može spasiti jest odbacivanje maske: bogat sam, politiÄar sam, doktor sam, znanstvenik sam, pisac sam. Da li su te civilizacijske umotvorine ljude približile ili udaljile? ZakljuÄite sami Å¡to je um, Å¡to su velike intelektualne fraze, a Å¡to je Äovjek, odnosno jedino možemo suosjećati i voljeti druge ako maknemo maske. Ne volimo ih jer su nam važne maske, paniÄno se bojimo ostaviti um i prepustiti se životu. To ne znaÄi piti koktel i sjediti već promatrati ove povrÅ¡ne koncepte koje nas lažu.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
