[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
“Bilo mi je teÅ¡ko i molio sam te da se vratiÅ¡, ali otiÅ¡la si i nisi se vratila” Tko ovaj zaljubljeniÄki jednodimenzionlni trenutak nije preobrazio i uvidio projekciju ljubavi, vratio se u razoÄarni krug jednodimenzionalne narcistiÄke ljubavi koja vidi samo sebe i svoju bol, dok, refleksija izostaje. MisliÅ¡ da si volio, ali to ne može biti istina jer ljubav ne poznaje zablude, oni su namjenjene onim ljudima koji vole projekcije, ne mogu voljeti osobu. Projekcija je zaÅ¡titni mehanizam za mnoge, ona omogućava da Äovjek nastavi u živjeti u svojoj sljeposti i mržnji koja u drugom djelu života se pretvara u poistovjeÄivanja s kolektivom i stvaranju imaginarnih neprijatelja.
Kada te partner ostavi misliÅ¡ da si dao sve, a ustvari si ugaÄ‘ao partneru, odnosno da si stvarno razgovarao uvidio bi tko je tvoj partner, uvidio bi da voliÅ¡ projekciju ljubavi. Projekcije u kojima želiÅ¡ biti obožavan ustvari je projekcija gdje si prvi put kada si ugledao svjetlo osjetio obožavanje majke. Kasnije, svim silama želimo vratiti taj sveti trenutak kojeg zovemo zaljubljenost, ustvari predstavlja želju za povratkom u stanje kada smo obožavani od majke, osjećaja sreće, svakim zaljubljivanjem se pokuÅ¡ava oživjeti neÅ¡to Å¡to treba umrijeti. Tako lako smo pomjeÅ¡ali obožavanje koje lako nestaje jer je projekcija idealnog ja. ObiÄno patimo za onima koji su nas odbili, koji nas nisu cjenili, a ono Å¡to boli u prekidu jest Å¡to smo pretpostavljali kako nas druga strana voli.
Većina zaljubljenih ne postavlja pitanja, ne želi vidjeti dijametralne karaktere i neslaganje s partnerom. Oboje projiciraju ono Äega nema i grÄevito se drže za svoju viziju ljubavi kako ona treba izgledati. Kada bi vidjeli jedno drugo kako su ustvari zaljubljeni u sebe, u ovisnost u kojoj žele biti zaÅ¡tiÄeni i obožavani, možda bi imali nekakve Å¡anse. Ustvari, to su želje za povratkom u roditeljsko gnjezdo jer su nezreli za voljenje osobnosti. To bi znaÄilo da su sazrijeli jedan i drugi,a to bi znaÄilo poÄetak ljubavi. Ljubavnici su prepuni patetike, vjeÅ¡to izbjegavaju postojane emocije jer one ih vode u prihvaćanje sebe i prevladavanje samoće. Većina ljubavnika boji se samoće, ne mogu se otvoriti za stvarne osjećaje koji se izgraÄ‘uju u procesu življenja i nadlvadavanja razoÄaranosti koja se projicira na partnera jer narciosidno malo tko vidi da je svako razoÄarenje sastavljeno u viÄ‘enju razoÄaranosti u sebe. Tko želi voljeti sebe s manama i imati takvog partnera? Stoga je razoÄaranost neizbježna, zaljubljeni traže savrÅ¡enstvo kako bi pobjegli od stvarnog sebe, a bez voljenja stvarnog sebe nema ni ljubavi. SavrÅ¡eni su dosadni jer se ponaÅ¡aju predvidljivo i ponavljaju radnje koje stvaraju dosadu umjesto da su prepuÅ¡teni neizvjesnom procesu. Kako bi ljubav Å¡to manje razumijeli pretvorili smo je u religiju i smjestili daleko od sebe. Zato obiÄno obažavamo daleke ljude koji nisu živi kako bi idealizirali njihove živote koji uopće nisu bili takvi i pretvarajući ih u legende, idealne ljude koji su saÄinjeni od želje za savrÅ¡enstvom. Tako se živi u proÅ¡losti iz koje se projicira idealna ljubav u budućnosti. SadaÅ¡nja ljubav ili sadaÅ¡njost je saÄinjena od nezadovoljstva ili nesavrÅ¡enosti jer smo ovdje i sada takvi kakvi jesmo. To stanje je stvarni poÄetak voljenja.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
