[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Kada se ljudi zaljubljuju, ustvari su u nesvjesnoj igri u kojoj postoje uloge. Primjerice, kada sam se nešto ozbiljnije bavio košarkom, ono što je bilo bitno jest kako ‘prevariti’ protivnika i postići cilj tj dati koš. To je svjesno igranje uloge.
Nesvjesno igranje uloge je poput zaljubljivanja, gdje partneri zapoÄinju igru uslijed Äinjenice da se nalaze u nesvjesnom konfliktu koji se projicira u igri ili zaljubljivanju.
Svjesni igraÄi ulaze u igru da bi svjesno prevarili ili igrali, dok nesvjesni igraÄi zapoÄinju igru s unutarnjim konfliktom u kojem svako pojedinaÄno zastupa suprotan stav po nekom pitanju. Stavljaju u prvi plan svoj konflikt sa svijetom, a da toga nisu svjesni. Oba igraÄa kreću s nadom da će razrijeÅ¡iti konflikt, ali nisu svjesni da se zaljubljivanje dogaÄ‘a radi unutarnjeg konflikta. Sukob zavrÅ¡ava razoÄaravajuće jer se radi o nesvjesnom konfliktu koji, da se htio rijeÅ¡iti onda bismo to i uÄinili, dok nam je prekid uvijek opravdanje da je kriva suprotna strana odnosno igraÄ koji je igrao, ali se nije držao pravila igre. Radi se o subjektivnom dojmu koji igraÄu osigurava psiholoÅ¡ku dobit ili potvrdu starog pogreÅ¡nog uvjerenja da ga nitko ne voli.
Mi nismo svjesni, a i ne možemo biti svjesni jer su nas u Å¡koli uÄili, htjeli mi to priznati ili ne, glupostima i da se ova igra može najlakÅ¡e razumjeti kroz Karpmanov dramski trokut, ili tri glavne arhetipske uloge u Igrama: Progonitelj, Žrtva i Spasitelj.
Dakle, sretnete neku osobu u koju se zaljubite i vi ne vidite da ste se zaljubili u osobu koja nije u redu i gdje postajete Progonitelj, a mislite da ste Spasitelj. Ustvari, druga osoba je Žrtva, a Progonitelj se sada tako ponaša jer je u djetinjstvu sebe doživio kao Žrtvu i ne želi sam to ponovo postati. Druga strana prihvaća ulogu Žrtve, poput Raka u jyotishu kako bi negirala vlastitu odgovornost za ono što se događa.
Pravi Spasitelj daje pomoć samo ako ga to netko zatraži dok lažni Spasitelj ima nerealno samopouzdanje, nekompetentnost, sklonost da drugima nudi pomoć i misli da rješava iako ga to nitko nije tražio.
ÄŒesto se u ovoj igri dogaÄ‘a da Progonitelj postaje Žrtva, a Žrtva Progonitelj. Ovo se dogaÄ‘a u velikom broju veza, ali kako je reÄeno, ovaj aspekt je nesvjesna igra. Žrtve su Äesto uvuÄene u scenarij ljubavnih izdaja. Ako se Rak ili Riba izdignu iz samosažaljenja onda mogu postati ravnopravni uÄesnici u vezi, ali dok se igraju s ovim arhetipskim ulogama, teÅ¡ko mogu razumjeti ovu igru.
