[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Kada je Ana diplomirala roditelji su joj rekli da su ponosni na nju. To je lijepa i prirodna reakcija, ali sve u naÅ¡oj prirodi ima i tamnu stranu. Roditelji utiskuju svoje želje u djecu, u ovom sluÄaju osjećaju samozadovoljstvo jer u djeci vide sebe. Kao i većina roditelja, oni pitaju djecu Å¡to žele, ali potajno žele da djeca budu ono Å¡to su njihove želje i tako nastaje krug dubokih nezadovoljstva. Budha je rekao da je osnova nesreće neostvarena želja, dok je Freud potvrdio ovu Äinjenicu na koju ovo povrÅ¡no druÅ¡tvo uopće ne obraća pažnju.
Drugi primjer govori o suprotnom rezultatu. Marin je bio sin uglednih roditelja, ali se slomio pod tim pritiskom i malo pomalo okrenuo se alkoholu. Osjećao je da nije zadovoljio svoje roditelje i da za njih ne vrijedi ako nije zavrÅ¡io fakultet. Ipak, roditelji opsjednuti osjećajem krivnje se pitaju u Äemu su pogrijeÅ¡ili? Ako se živi život u kojem se zanemaruju psihiÄke Äinjenice života i vlastite projekcije, to je život koji uzrokuje zlo jer odbacujete dio sebe i svoje projekcije i svojim neznanjem uniÅ¡tavate tuÄ‘i život, pogotovo onog slabijeg u ovom sluÄaju djeteta. Ovi roditelji su uveliko imali problem s empatijom i u odrasloj dobi on je postao Petar Pan, bio je uÄitelj yoge, ali kriomice je volio popiti par piva.
U svemu leži problem narcistiÄkog mita u kojem smatramo da smo mi odgovorni za sve ono Å¡to se djeci dogodi. Drugi je problem Å¡to su ljudi joÅ¡ u stanju preživljavanja u imanju i onda pokuÅ¡avaju djecu posjedovati i kontrolirati kao u gornja dva sluÄaja.
Neki roditelji su uÄinili sve kako treba, ali rezultat je bio da se dijete okrenulo devijantnom ponaÅ¡anju, a, nakon toga, krivnju su neprestano tražili u sebi. Oni ne vide obiteljsku Sjenu i ne znaju da se par zaljubljuje u Sjenu i onda tako prenose Sjenu na dijete koje može postati i ubojica jer duboko potiskivanje Sjene, u jednom trenutku dijete može preuzeti.
Danas živimo u svijetu u kojem dijete kada odraste može zavrÅ¡iti fakultet, može uÄiti o sebi, Äitati filozofiju, mistiku, sociologiju, psihologiju i tako oplemeniti svoju duÅ¡u. No, mnogi uÄine drugaÄije i onda krive svoje roditelje. Neki roditelji su dali djeci dobru podlogu, a oni odluÄuju hoće li to integrirati ili ne.
Postoji i mladenaÄki bunt, poput Petra Pana, koji onda prerasta u pokret. Mladi su Å¡ezdesetih i sedamdesetih godina ustali protiv lažnog puritanskog morala, ali kada su kao i Nietzsche sruÅ¡ili taj klimavi moral, okrenuli su se užicima kao prava djeca ili Petar Pan zbog Äega danaÅ¡nja djeca i ne žele sluÅ¡ati rock koji im propovijedaju roditelji misleći da on ima neke vrijednosti. Dakle, mnogi roditelji naÅ¡e generacije misle da oni imaju vrijednost, ali je nemaju, rock je bio izraz Dionizijske energije i uživanja, a Dionizije je zavrÅ¡io razapet, ovisnosti nas kad-tad odvedu do loÅ¡eg zavrÅ¡etka. Rock govori puno o zaljubljenosti, ali djeca znaju da se sedamdeset posto u Europi roditelji rastaju pa je i normalno da imaju gaÄ‘enje prema toj kulturi. Ta kultura im je uniÅ¡tila djetinjstvo i sluÅ¡ali su pjesme o ljubavi koju roditelji nisu živjeli. Ako netko misli da su to vrijednosti onda ne razumije da Dionizijska energija u Äovjeku služi transformaciji strasti u mjetnost i ljubav, a to je integracija svih ostalih djelova osobnosti koju većina prezire. Tko je izuÄavao rock autore, zna da su najljepÅ¡e rock balade nastale pod utjecajem horsa. Kao i u svemu, ljudi ne istražuju i ne postavljaju pitanja, pa je oružje meÄ‘u djecom zamjena, odraz onog Å¡to roditelji nose u svijesti. Ne zaboravite djeca su odraz Sjene roditelja, u ovim dogaÄ‘ajima smo vidjeli tko su i Å¡to su. Radeći u obrazovnom sustavu kao profesor, odnos onoga Å¡to je bio profesor prije i Å¡to je danas su nebo i zemlja. Roditelji su ti koji ne cijene uÄenje, odnosno jeste li znali da 70 posto ljudi ne Äita knjige na ovim prostorima. Kada kažu da u Europi ljudi Äitaju, nije istina, odnosno kada objavite prave rezultate vidjet ćete da Äitaju beletristiku, najamnje knjige koje se bave istraživanjem, usporedbom ili dobru književnost.
Danas se djeca ne mogu buniti jer se roditelji ponaÅ¡aju upravo kakvi i jesu. ÄŒesto nesposobni da se odluÄe za sebe, bez smisla, okreću se prekidima veza Å¡to danas niti ne stvara otpor u djeci. Dakle, djeca osjećaju licemjerstvo, roditelji se ne kunu na nikakve ideale i ponaÅ¡aju se onakvima kakvi jesu- hedonistiÄki potroÅ¡aÄi bez ideja. Zaista prvi put u povijesti ljudi su onakvi kakvi i jesu i ne pretvaraju se da su neÅ¡to drugo. Danas ako netko i laže, nekako je postalo normalno i ne stvaramo preveliku buku oko toga.
U odgoju su roditelji nesigurni, s druge strane, struÄnjaci se meÄ‘usobno ne slažu u procjenama uzroka i svakako su roditelji prepuÅ¡teni sebi, ali u odnosu uvijek mogu slijediti srce, osjećati dijete i vidjeti Å¡to je ispravno u odnosu na to kakvo su dijete dobili. Roditelji danas viÅ¡e svojoj djeci predstavljaju uslužni servis, a premalo pokuÅ¡avaju razgovarati jer smatraju da je sukob neÅ¡to Å¡to nije dobro. Ipak, svaka rasprava, pa i ona s partnerom zna biti teÅ¡ka i takve rasprave su dobre ako su konstruktivne. Iako, nema pravila, zna se da djeca koja su okružena ljubavlju bez obzira na odgojne mjere koje kod nekih mogu biti konzervativne, lakÅ¡e se izražavaju i sigurnija su. Jasno, uvijek postoje iznimke i postojat će jer ovaj svijet nema niti u jednoj stvari sto posto sigurnosti i to ga Äini zastraÅ¡ujućim, ali istodobno i predivnim jer ne dozvoljava nam da ga racionaliziramo i susrećemo s iracionalnošću manifestacije ili po Jungu intuitivne duhovne funkcije u Äovjeku koju je zanemario.
Pored ljubavi važno je da roditelji djeci postave granice po pitanju sigurnosti i agresije. Većina roditelja je opsjednuta uspjehom i borba za moć će se prelomiti na najslabijoj karici tj., djetetu. Možda se to dogodi na najslabijem djetetu koje mentalno ili nekako drugaÄije oboli i postane nosilac obiteljske Sjene ili potisnutog sadržaja kojeg se obitelj srami. S druge strane, roditelji koji su zaokupljeni nevažnim radnjama od važnosti prehrane, sjedalice, opsesivnog reda djeca će ih kao ogledalo kroz sukob pokuÅ¡ati natjerati da se poÄnu drugaÄije ponaÅ¡ati jer djeca nisu stvari za oblikovanje. Ako roditelji imaju strogi odgoj kasnije djeca ne znaju sebi postaviti granice.
Postoje razliÄiti sluÄajevi, ali ono Å¡to roditelji mogu prenijeti djeci je da je svijet nesigurno mjesto u kojem mogu ostvariti ljubav, ali to moraju pokazati primjerom.  Koliko smo opsjednuti sigurnosti djece, a ne ljubavi može se vidjeti histerijom o sigurnosti, Å¡to je kompenzacija nedostatka ljubav, ali to je za ovog povrÅ¡nog Äovjeka teÅ¡ko jer on ne zna Å¡to je kompenzacija u psihi. ÄŒesto me ljudi pitaju na savjetovanju kako mogu pomoći svojoj djeci, mi ih možemo usmjeravati prema onome Å¡to ona jesu i ne možemo im nadodati niti viÅ¡e niti manje jer svi imamo svoja ograniÄenja prema kojima krojimo svoj život. Ako želimo uÄiniti djecu sretnom onda svojim primjerom pokažimo da u ovom nesigurnom svijetu s puno nesretnih sluÄajeva pokuÅ¡amo izdvojiti one vrijedne odnose koje imamo i na njima graditi odnos na kojem djeca mogu uÄiti kako da pronaÄ‘u sigurnost za sebe. Za kraj bi dodao, da u SAD-u postoji Å¡kola koja već trideset godina djeca meditiraju, imaju meÄ‘u najboljim rezultate na natjecanjima i imaju nula posto nasilja. Iako je ovaj primjer znanstveno dokazan, nemojte misliti da je to lako jedna meditacija u Å¡koli udarila bi u mnoge svjetonazorske stavove jer to bi znaÄilo da obrazovanje koje nudimo djeci predstavlja potpuno krive koncepte, a to znaÄi promjenu cjelokupnog druÅ¡tva Å¡to na ovom nivou svijesti joÅ¡ nije moguće. Napravite anketu meÄ‘u ljudima i vidjet ćete da će 90 posto roditelja reći da je bolje u Å¡kole postaviti zaÅ¡titare s detektorima metala nego da meditacija može pomoći. ÄŒovjek kada naiÄ‘e na problem on ga želi pokrpati, ne lijeÄiti i zato troÅ¡imo 35 posto proraÄuna na zdravstvo, a ne na lijeÄenje psihe. Obrazovanje taj aspekt pristupa stvarnosti joÅ¡ uvijek ne priznaje jer psihoterapija i meditacija nisu u fokusu poÅ¡to bi izlijeÄili Äovjeka od hedonizma u kojem se valja Edip sa svojom mamom.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut