[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Veliki inkvizitor, podnaslov je knjige Braća Karamazovi, F. Dostojevskog. To je razgovor u kojem se Isus ponovno vratio među ljude i razgovara s Velikim inkvizitorom koji mu objašnjava kako ljudi danas žive isto kao i prije 2000. godina i da ono što je on govorio, ljudi ne mogu živjeti u praksi.
No, dublja poruka Dostojevskog jest da su ljudi podkapacitirani. Stoga, postavlja se pitanje zašto ljude opterećivati toliko visokim idejama koje, kada i pokušaju živjeti, doživljavaju potpuni fijasko.
Ovdje govorimo o tako visokim idealima ljubavi, a ljudi danas nisu u stanju održati dužu vezu, a kamoli brak.
Odete li u London, tamo živi dvadesetak posto Britanaca. Jedna kultura potpuno nestaje, Å¡to ne bi bilo loÅ¡e da je zamjenjuje napredna kultura, ali sasvim suprotno, takva populacija u kulturi vidi neprijatelja. Sjetimo se samo ruÅ¡enja spomenika Bude ili perzijskih spomenika u televizijskim prijenosima koji su nestali, a danas je to normalna Äinjenica. Nema nekih većih reakcija, a to znaÄi da je meÄ‘u ljudima barbarizam naÄin života ili stanje svijesti.
 Dostojevski pametno vraća palicu liku Isusa, pokazujući da se ovo pitanje milosrÄ‘a 2000.g. ne miÄe s mrtve toÄke jer izbjegavamo realnost i Äinjenicu emotivne podkapacitiranosti većine. Većina ne može živjeti slobodno jer ih sloboda plaÅ¡i. Idealizirana spasiteljska holivudska veza, fenomenalan je izum kako da odmah shvatimo da volimo par mjeseci i to je to. Malo se sjećaÅ¡ i uljepÅ¡avaÅ¡ te proživljene slike i onda ih u umu postaviÅ¡ na pijedestal kako bi svaku novu vezu upropastio tim sjećanjem.
Idealiziramo i okrećemo se spasiteljskoj ljubavi kako bi prikrili vlastitu nesposobnost svakodnevnog davanja, pa ideoloÅ¡ka prepucavanja prebacujemo na nepoznate ljude. Na kolektivnoj razini, velika većina se sakrije ispod kiÅ¡obrana religije i tamo ćete pronaći jako puno ljudi koji mrze jer ne mogu voljeti razliÄite, ne mogu voljeti druge rase, a joÅ¡ se viÅ¡e truju jer sve viÅ¡e shvaćaju koliko su nesposobni tako voljeti. Ogledalo se pretvara u krivnju koja onda izjeda mase.
Dostojevski je zato tu priÄu jako dobro sroÄio u genijalnom odlomku knjige kojeg možete Äitati jednodimenzionalno i zauzeti strane kao u filmu Pasija, Mel Gibsona, gdje gledamo cijeli film muÄenje Isusa i tamo dobro znate tko je dobar, a tko loÅ¡.
Spasitelji nisu niÅ¡ta novo. U povijesti ih je bilo mnogo. Recimo, prije mnogo tisuća godina Zaratustra i njegova religija je trajala i onda nestala. TakoÄ‘er, budizam u Indiji postoji u jedan posto populacije, a nestaje, kako u Japanu, tako i u Kini. Oni traju jedno vrijeme, a onda se pojave novi kada druÅ¡tvo doÄ‘e u opasnu situaciju. Kolektivno nesvjesno ili kritiÄna masa traži novog mesiju. Ustvari, spasitelji su naÅ¡a težnja za savrÅ¡enim gdje slamamo svoju duÅ¡u kao nesavrÅ¡enu i izjedamo se do kraja života jer nam taj ideal neprestano izmiÄe pod pritiskom vlastite nesavrÅ¡enosti. Ovaj arhetip je preživio danas u savrÅ¡enstvu stvari i savrÅ¡enoj osobi, ali teÅ¡ko je ljudima objasniti kako psiholoÅ¡ko vlada njima, Äak je i Freud kao crni prorok stajao u Äudu ispred svojeg otkrića u kojem otkriva da želja postaje fantomska osoba kao savrÅ¡eni križ razoÄarenja.
Ideal da smo savršeni ustvari je današnji lik Spasitelja ili idealne osobe.
 Dostojevski nam otkriva ovaj tako duboki problem ljudske psihe i povijesti koji ostavlja viÅ¡e pitanja nego odgovora, ali malo tko je uopće shvatio ovu raspravu Å¡to je sudbina svakog genijalca poÅ¡to se većina bavi formom, a ne biti. NaÅ¡a psiha mora imati ovaj kompleksni arhetip Spasitelja, njega tražimo u odnosima i zbog toga se toliko puno razoÄarate u partnera. Obuzme vas ovaj arhetip i njegova silina postaje zamjena za stvarnu ljubav. Ako mislite da ste se zaljubili bez arhetipa, zaboravite na zaljubljivanje. Ovaj moćan arhetip vas obuzme i oÄekujete u toj zaljubljenosti spasenje. PosluÅ¡ajte neku ljubavnu pjesmu, Å¡to je ta silina osjećaja nego projekcija Spasitelja kojeg ne može nositi niti jedna žena kao niti muÅ¡karac. Zato kada sluÅ¡ate neku ljubavnu pjesmu, kao da se zatresao univerzum od siline razoÄaranosti kada se Spasitelj pretvori na drugoj strani u obiÄnog ili obiÄnu. Taj trenutak postaje najtužnija ljubavna pjesma. VaÅ¡a duÅ¡a se raspada a tijelo je ukoÄeno i ne može normalno disati jer ste ugledali stvarnost nemogućnosti vlastitog voljenja koja sada ne može biti ugledna i ona živi u projekciji da on nije savrÅ¡en, odliÄna manipulacija naÅ¡eg uma.
Kako taj trenutak boli nestaje, životni smisao koji se gradio cijelog života nestaje u drugoj osobi koja zrcali vlastitu obiÄnost od koje se slabažnjavamo jer nestaju ideali života: slava, novac, moć. Biti neuspjeÅ¡an, kako to mijenja životne ciljeve.
Ne podcjenjujete snagu arhetipa jer ona vas može dovesti do realne ljubavi gdje je arhetip postojao kao pomoć u pronalasku svojih granica u davanju ljubavi. Kada ljudi pomisle da mogu voljeti puno onda svaka takva ljubav mora umrijeti kako se ne bi pokazala nesposobnost takvog visokog voljenja.
Mi smo kompleksni i živimo u našem unutarnjem carstvu kojeg možemo malim koracima istraživati i sve ono što shvatimo, trebamo prihvatiti kao zahvalnost u odnosu.
Nikola Žuvela
