[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Svi se spotičemo o negativnu informaciju ili događaj. To je dualizam našeg uma i dualne prirode koja se u tom trenutku prezentira na velikom platnu svjetskog događanja. Čovjek zaboravlja sadržaje prošlih inkarnacija. Kada se dogode loše stvari normalno je da se pita zašto mi se ovo dogodilo, ali uvijek reagira na isti način, ponaša se kao da unutarnja priroda ne postoji. On lakše vjeruje u Boga nego u vlastite projekcije i smatra da ej ispravan jer pomaže drugima. Također, neka informacija nekog boli, dok drugog ne dira jer ima drugačije posložene i programirane obrasce. Onoga koga pogađa loša informacija postaje razdražen, pogođen i misao se uklještava u energetski škripac, ili kako je Patandjali rekao kleše ili klješta svijesti. Čovjek se tada počinje ljutiti,  a to stvara loše frekvencije koje ga programiraju, na globalnoj razini tu lošu frekvenciju osjećamo kao stvarnost u obliku Sjene poput rata ili krize. Na globalnom ljudi većinom negativno reagiraju i zato je puno emitiranog lošeg shvaćanja života.  S druge strane, ako negiramo te događaje, velika je vjerojatnost da ćemo i mi postati žrtva jer u toj ulozi smo u mogućnosti da postanemo njen sudionik.  To što se nismo identificirali s negativnim emocijama, mi te emocije proizvodimo kroz niz svakodnevnih radnji: susjed galami, pa smo ljuti, pada kiša ili snijeg, pa nam to smeta itd. Panično ne želimo te emocije i događaje, ali nas to nekim čudom proganja. Da bismo se toga uspjeli osloboditi, potrebno je koristiti svakodnevno tehniku promatranja  odnosno promatrati tu situaciju i ljude kao da smo na izložbi. Neke slike su na izložbi ružne, ali nam ne pada na pamet da ih skinemo. Na taj način priznajemo postojanje nekih dijelova nas samih kao i drugih ljudi koji nam nisu ugodni i pokušavamo ih integrirati u sebe. Dakle, postoje emocije, kao i ljudi koje je potrebno prihvatiti u ovoj vježbi takvima kakvi jesu i potrebno ih je priznati, ali ne na svoju štetu da i trpimo nečije zlostavljanje. Primjerice, političari su nosioci Sjene svih ljudi, prihvatiti ih kao nužno zlo bez emocija jer oni su projekcija načina života u kojem većina ljudi misli da oni nešto rješavaju. Takvu sliku stvarnosti je dobro promatrati i vidjeti kako vam je ona donijela više dobra nego lošega jer stvarate taktiku kojom izbjegavate većinu takvih uvjerenja i možete je koristiti u svom poslu i životu. Ovu tehniku koriste poslovni ljudi, odnosno inteligencija se sastoji od prilagođavanja, točnije, pogledati jednu emisiju o prirodi i promjeniti je na sebe donosi vam sklad. Indijska filozofija nas je učila da živimo u iluziji i laži, ako pokušate živjeti po desecima tisuća zakona koje je donijela država vi ste u prekršaju i ne valjate. Ako tome povjerujete samo zato jwr ne vjerujete u svoje unutarnje Jastvo, naći čete se u psihičkim problemima.

Sve emocije koje dajemo lošim događajima, samo su hranjenje te situacije ili ljudi. No kako promijeniti situaciju? Da bismo mogli birati potrebno je prihvatiti, a to ne znači primiti u sebe već priznati realnost ljudi koji čine zlo, situacije koje su zaista loše, ali ne hraniti ih niti jednom emocijom. Naime, ako se borimo protiv nečeg, ta borba će nam se manifestirati u život, ona govori o nama i temeljnim uvjerenjima. Smisao kineskih borilačkih vještina jest da kada je neko snažniji da preumjeravate tu energiju, ne ulazite u direktan sukob. Primite njegovu energiju, uskladite se s njome i njegovom energijom i spustite ga na pod, a on tada ostaje bez te energije. Ako tako funkcioniraju borilačke vještine, onda ta agresivna energija funkcionira i u stvarnom životu. Dakle, ako šef ili država kaže da ćete raditi kako on kaže ili kako država kaže i ta odluka utječe na život, a vise osjećate zbog toga loše i nemate izlaz, vaše unutarnje Jastvo koliko god to bilo nelogično će reči ne moj to učiniti. Ako ljudi počnu slušati to Jastvo nakon početnih poteškoća pojaviti će se rješenja, ali ako mislite poslušati taj glas i nastaviti biti prkosni, nećete dobro završiti.

Drugo rješenje je ako je obrazac ili energija toliko destruktivna, morate joj se suprostaviti. U ovom slučaju učiniti sve da se svim pravnim sredstvima i svojim mogućnostima suprotstavite nepravdi, ali na tome ne smijete stati, odnosno trebate dovoljno ocijeniti da li ste sposobni uništiti takvu energiju. Jasno, procjena znači da se nećete suprotstaviti bijesnom psu, psihičkom bolesniku, to je besmisleno jer izgubiti glavu zbog recimo 50 eura, nema smisla.  Uništenje obrasca traži puno veću sposobnost i zato je usmjeravanje energije puno bolje pravilo. Naša negativna programiranost je najplodnije tlo za predatore koji nam crpe energiju. Što oni rade? Oni znaju da je većina ljudi negativno programirana i spremna za novac puno toga učiniti. Upecaju ljude objašnjenjima kao da se radi o nekom složenom problemu gdje se čovjeka preplaši, uznemiri, zbuni ili se igra na kartu kompleksa manje vrijednosti. Za većinu stvari u životu su nas uvjerili da ne postoji jednostavno rješenje. Drugo je da se svi prema problemu odnose bojažljivo ili stisnuto, prestrašeno tako da je i prije početka rješavanja problema čovjek marioneta. Takvi ljudi koriste kolektivni strah, momentalne krize i na taj način tu energiju pojačavaju kao na nekom pojačalu i koristite ih protiv ljudi koji su energiju nemoći nesvjesno pretvorili u moć drugih. Ljudi razmišljaju o problemu i oslanjaju se na tzv. racionalna rješenja koja su uska, slaba i infantilna, dok rješenje leži u kreativnim i intuitivnim rješenjima kada ne postoji osjećaj straha. Tada se treba ponašati kao promatrač u situaciji, kao da gledamo film, a ne sebe, odnosno on vas želi odvesti u labirint, kao da je problem tobože složen i težak s objašnjenjima da to što oni rade ne može nitko, a vi postajte kao nedorasli u igri inferiornosti i nedoraslosti u čemu se utapa cijelo društvo. Ta kritika pali jer je slušamo od roditelja, škole i društva i onda smo dobra podloga za sve one koji su opsesivno hrane programom: pomoć je u autoritetu. Dakle, ne preuzimajte složeno kao rješenje jer vam ono ne pripada. Kada je nešto teško, zauzmete drugačiji stav i vidjet ćete da ta situacija postaje laka, ne nasjedajte na tako lošu interpretaciju svijeta jer ona nije vaša već vam je nametnuta.

Nikola Žuvela

[/two_third]