[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Tantra je razdijeljena na tzv. desnu i lijevu stazu ruke. Staza desne ruke predstavlja potragu za atmanom odnosno BezgraniÄnom Stvarnošću koja se odvija kroz vanjsko nametanje Äistoće. Ona se može odvijati kroz bhakti jogu, karma jogu, radza jogu i djana jogu. ViÅ¡e-manje to je put ortodoksnih religija svijeta. Svi oni jogiji koje viÄ‘amo na slikama pripadaju tantri desne ruke. Staza lijeve ruke je postala poznata zbog nerazboritih duÅ¡a koje su prenijele iskrivljenu sliku tantre. To su ljudi koji tragaju za brzim ili lakim duhovnim razvojem bez ikakvih pripremnih obuzdavanja Äulnih užitaka. Staza lijeve ruke se oslanja na unutarnju Äistoću svojih praktiÄara i ta ih Äistoća Å¡titi pri vrÅ¡enju rituala koji ukljuÄuju sasvim neprihvatljivo ponaÅ¡anje za veliku većinu ljudi kao Å¡to je nekromantija (prizivanje duhova), upotreba opojnih sredstava, kao i seks u svrhu doživljaja božanskog. Najozbiljniji aspiranti se klone staze lijeve ruke jer su svjesni da je to hodanje po oÅ¡trici maÄa. Mnogi nisu svjesni da ovaj put predstavlja jaku disciplinu koja se ne vidi izvana, pa je zbog toga ovaj put neprihvatljiv za većinu jer kada se bavimo bilo Äime u ovome svijetu, mi to radimo da bi bili prihvaćeni od drugih, pa zato većinom rezultati izostaju.
Da bi zapoÄeli s ovom disciplinom, potrebna su nam pravila desne ruke, a to je asketizam, ovladavanje Äulima, a tek poslije toga se možemo upustiti u praksu lijeve ruke. Discipline staze lijeve ruke pripadaju Agori. Agora je silom preobražavanje mraka u svijetlost, bljedilo ograniÄenog karaktera u blistavo svjetlo Aposoluta. Kada dospijemo do Apsoluta, prestaje svako odricanje jer tu nije preostalo viÅ¡e niÅ¡ta Äega bi se mogli odreći.
U Indiji, Agore nalazimo pored raspadnutih tijela gdje u obredima nekromantije pokuÅ¡avaju ovladati duÅ¡ama umrlih ulazeći toliko duboko u tminu da bi pronaÅ¡li svijetlost. Pravi Agori, koliko god mislili da ih se može prepoznati, to nije moguće jer mnogi lažni Agori istiÄu vanjskim znakovima i naÄinom oblaÄenja iako to oni nisu. Agori teže uniÅ¡titi smrt kao ograniÄenje ubijanjem samih sebe unutraÅ¡njim ili vanjskim postupcima. Zato kada ne uspiju u svojim naumima, to se ne smatra gubitkom jer je sam stav takav da za njih nema osrednjosti ili uzmaka. Agori rade direktno sa kundalini energijom koja je okrenuta majÄinom principu tj. Agori se okreće ženi, personalnosti koju ne ubija asketizmom već je okreće prema osobnosti svemira. To je rastapanje, a ne ukidanje osobnosti.
To je put kurmaguru (uÄitelj kornjaÄa) koji se prema ljudima koje poduÄavaju ponaÅ¡aju kao majka kornjaÄa koja nakon Å¡to se male kornjaÄe izlegu, svojom ljubavlju vuÄe mlade prema oceanu.
Dakle, u ovom se putu ne možete identificirati s niti jednom maskom jer se on ponaÅ¡a kao i sam Apsolut. Bivamo roÄ‘eni od Apsoluta i kasnije mu se ponovno vraćamo iako taj Äitav proces ne možemo objasniti. Bit Agorija jest napustiti osobnost i identifikaciju sa osobnošću, pa su njihove metode naizgled lagane, a ustvari puno teže jer mi u svim stvarima tražimo pravila gdje kroz njih posjedujemo, a ustvari se udaljujemo od ljubavi jer ona je u svojoj prirodi protivna identifikaciji i hijerarhiji bez koje mi u ovom obliku postojanja živimo i bojimo se napuÅ¡tanja takvog oblika postojanja.
Nikola Žuvela
