Uloga simbola je dati smisao čovjeku. Primjerice, Pueblo Indijanci vjeruju da su sinovi Oca Sunca, a to vjerovanje im daje perspektivu koja je dalekosežnija od njihovog ograničenog postojanja. Pruža im mnogo prostora za razvoj osobnosti i omogućuje im da žive punim životom. Njihov položaj je puno bolji od položaja čovjeka u našoj civilizaciji, koji zna da jest i da će ostati nevažan pojedinac bez ikakvog smisla u svom životu.

Osjećaj dubljeg smisla postojanja uzdiže čovjeka iznad konzumerističkog trenda globalizacije. Primjerice, da sveti Pavao nije posvetio svoj život Bogu, bio bi uvjeren da nije ništa više od lutajućeg tkalca tepiha i ne bi bio čovjek kakav je bio. Njegov život dobio je smisao tek kada je postao Božji glasnik. Netko bi mu mogao pripisati preokupaciju vlastitom veličinom, ali to mišljenje blijedi jer su ta imena preživjela kritiku povijesti. Jung vjeruje da ga je „mit koji ga je obuzeo učinio nečim većim od običnog čovjeka“. S druge strane, takav mit sastoji se od simbola koje nije izmislila svijest.
Također, ako malo bolje proniknemo u mitologiju, možemo primijetiti da Isus nije bio prvi koji je govorio o bogočovjeku. Koncept Božjeg čovjeka postojao je mnogo stoljeća prije njegova rođenja. U indijskoj filozofiji to je najvažniji smjer čovjeka, ostvarenje božanskog čovjeka.
Mit je uzdigao Isusa, Budu ili Šankaru iz uskogrudnog života. Mitologija i religija su Jungu važne jer su sastavni dio snova. Sadržaj sna, po svojoj strukturi, simboličan je i stoga ima više od jednog značenja. Simboli skreću pozornost na puteve koji se razlikuju od onoga što svjesno percipiramo i stoga se ti putevi odnose na nešto što je nesvjesno, ili barem nije u potpunosti svjesno.
Simboli mogu izazvati dubok emocionalni odgovor kod nekih pojedinaca. Suvremeni čovjek ne razumije kako je osiromašen racionalizmom, tj. uništio je mogućnost promatranja unutrašnjosti i prepustio je na milost i nemilost ideologija. Oslobodio se predrasuda mitologije i religije, ali u toj odvojenosti od sebe izgubio je svoje unutarnje vrijednosti u prilično opasnoj mjeri. Njegova moralna i duhovna tradicija se raspala i on se sada nalazi u zbunjenosti.
Antropolozi su često opisivali što se događa s primitivnim društvom kada su njegove duhovne vrijednosti izložene djelovanju moderne civilizacije. Njegovi članovi gube smisao, njihova društvena organizacija se raspada, a oni sami moralno propadaju.
Čovjek Zapada je u istom stanju. Promatrajte odnose ili prijateljstva bez razgovora o odnosima na djelu gdje je jedini zaključak; možemo li ići niže?!
Jung vidi problem u nerazumijevanju misterija koje predstavljaju simboli, točnije, zlo proizlazi iz neznanja i neprepoznavanja mentalne strukture ili psihe. Ljudi su sve stvari lišili njihove misterije i uzvišenosti, odnosno ništa više nije sveto. U ljudskom duhu rađaju se instinktivne, odnosno iskonske koncepcije i simboli koje je prethodni čovjek mogao unijeti u svijest. Današnji čovjek to ne može učiniti, jer je njegova svijest bila lišena vizija i simbola. Ako čovjek ne počne prepoznavati te simbole, završit ćemo kao sva primitivna društva, što je potpuni gubitak vrijednosti koji se već dogodio grčkoj, rimskoj, a sada i zapadnoj civilizaciji. Nema načina da shvatimo kako ono unutarnje vlada vanjskim događajima.

Nikola Žuvela