Polazna točka joga meditacije je koncentracija na samo jedan objekt, koji može biti vanjski ili unutarnji objekt. Ta čvrsta i kontinuirana koncentracija naziva se ekagrata (u jednoj točki), a postiže se okupljanjem psiho-mentalnog toka u jednu točku. Jung to naziva okupljanjem libida ili psihičke energije. Ukratko, kao da promatrate jednu točku i kontinuiranom praksom postižete bolju koncentraciju, a zatim i mogućnost uvida. Kada ste u svakodnevnom životu predani samo jednoj vještini, postižete puno bolje rezultate. Joga je zaustavljanje ili isključivanje funkcije svijesti ili ukidanje stanja svijesti. Ali prije toga, moraju se upoznati sva stanja koja pokreću normalnu svijest. Ukidanje normalne svijesti nije lako postići. Osim spoznaje da krivo vidimo stvarnost, potrebne su i vježbe, odnosno fiziološke i psihološke tehnike.
Rezultat koncentracije samo na jednu točku je svjesno upravljanje mentalnim bujicama ili vrtlozima, te se na taj način stvara snaga psihe koja više nije raspršena u stotinama smjerova. Kao da ste cijeli život kiparili i na taj način biste s vremenom savladali tu vještinu koja bi vam dala mogućnost modeliranja kipa, odnosno stvarnih mogućnosti u ovom svijetu, te manifestaciju višeg u vama, a ne više – nižeg ega.
Praksa ekagrate nastoji obuzdati dva izvora mentalnog toka: senzornu aktivnost poput “Gladan sam” i podsvjesnu aktivnost. Kontrola podsvjesnih sklonosti (vasana) je posebno teška. Kroz praksu se stvara sposobnost utjecaja na ova dva vrtloga. Jogin postiže koncentraciju svoje pažnje na jednu točku i postaje neosjetljiv na bilo kakve senzorne podražaje. Ekagrata ili koncentracija na jednu točku postiže se voljnim kontroliranjem psihosomatskih aktivnosti, a to se može ostvariti uz pomoć brojnih vježbi i vještina.
Tijelo čovjeka, kao i njegova stanja svijesti i njegova inteligencija, proizvodi su materije. Stoga joga vjeruje da je svako psihičko iskustvo materijalni proces. Čak i duhovne kategorije, čistoća i dobrota, svode se na pročišćavanje suptilne materije.
Intelekt je visoko razvijen oblik materije. Duh je zapleten u iluzornu vezu s psihomentalnim životom, odnosno materijom. Uzrok te veze je neznanje (avidya). Dokle god postoji neznanje, postojat će i s postojanjem bol. Postoji samo jedan način, a to je adekvatna spoznaja duha. Prva faza u ovom procesu je spoznaja, poricanje stava da duh ima nastavaka poput mene. Na taj način možemo poricati patnju, pa se patnja shvaća kao objektivna činjenica koja postoji izvan duha i lišena je vrijednosti i značenja, a to je zato što su sve vrijednosti i značenja proizvodi inteligencije – koja je odraz duha. Na primjer, ako kroz praksu meditacije dođete u stanje u kojem shvatite da niste ovo tijelo i da ono što svakodnevno mislite ne pripada vama, onda više ne možete reći da sve što nazivamo patnjom proizlazi iz vezanosti za ono što nismo mi.
Bol postoji utoliko što se iskustvo tiče nečije osobnosti. Radi oslobođenja od boli, joga negira bol kao takvu, poništavajući na taj način svaku vezu između patnje i Jastva ili atmana. Iako je to težak proces, ako bolje pogledamo, sva naša patnja sastoji se samo od jedne stvari: što se više identificiramo sa svojim egom, to više patimo. Vježba koncetracije donosi istinsku percepciju stvarnosti, odnosno rješenje za mnoge psihološke probleme od kojih pati moderna civilizacija.
Nikola Žuvela
