Eros je naš osnovni nagon ili antički bog, čija božanstvenost nadilazi naše ljudske granice. Naš ego samo koketira s tom silom jer zapravo izbjegava ljubav.
Eros se ponaša poput demona koji djeluje od bezgraničnih prostranstava nebesa do mračnih ponora pakla; ali zanimljivo je da je nesposoban kada se suoči sa zadatkom izražavanja ljubavi jezikom, odnosno kako objasniti paradoks ljubavi.
Eros je poput stvoritelja svijeta, majke i oca sve proširene svijesti. Jung kaže: “U svom medicinskom iskustvu, kao i u vlastitom životu, ponovno sam se suočio licem u lice s misterijom ljubavi i nikada nisam uspio objasniti što je to.”
Nijedan jezik nije adekvatan da bi se razumio paradoks ljubavi i ne možemo ga razumjeti racionalno, budući da je sve u našem svijetu crno ili bijelo, a ljubav ujedinjuje taj paradoks. To potvrđuje i činjenica da niti jedna riječ ili rečenica ne izražava cjelinu.
Kada govorimo o ljubavi, govorimo samo u kontekstu naših želja ili kroz projekciju glazbene pjesme koja nosi određenu neispunjenu emociju želje za ljubavlju. To je život u mislima, a ne u pravoj ljubavi.
Živimo u dijelovima stvarnosti, ponekad smo racionalisti, ponekad smo emotivni, ali ne živimo u cjelini. Ljubav je čovjekovo svjetlo i njegova tama, čiji kraj ne može vidjeti. Bez obzira kako su je nazvali, kakvo god ime joj dali, ona nije naše vlasništvo i kada je pokušavamo izgovoriti, uključeni smo u beskrajne samoobmane. Jedina mudrost je ispružiti ruke i prepustiti se Nepoznatom, onome što je izvan uma.
Potrebno je shvatiti da je moć bez ljubavi nepromišljena i zloupotrebljavana, a ljubav bez moći sentimentalna i anemična. Moć je kada nas ljubav usmjerava prema zahtjevima pravde, a pravda u svom najboljem izdanju je moć ispravljanja svega što stoji protiv ljubavi. Samo kada su duh i instinkt u skladu, Eros može dobiti svoju puninu. Ako to nije zadovoljeno, bježi u racionalizaciju ili animalizam.
Eros je mogućnost spoznaje, ali istovremeno predstavlja teške emocionalne bitke o kojima čitamo u drevnim mitovima. Niži tip muškarca vidi Eros u seksualnosti, viši tip u stvarnoj partnerskoj vezi, a malo tko ga pronalazi u Bogu ili kako su imali naši stari ime za tu ljubav AGAPE. Niži tip žene traži Eros u moćnom muškarcu, viši tip ga pronalazi, također u stvarnoj vezi, dok ga najviši tip pronalazi u kreativnoj inspiraciji ili u Bogu. To je spoznaja u kojoj je prepoznala iskonski i duhovni Animus i transformirala ga u mudrost proročice Delfi.
Okretanje Erosu je početak spoznaje, njegov daimon pročišćava dušu. On nas vodi od strasti i života u projekcijama ljubavi do potpunog mraka, gurajući nas u nigredo ili crnilo gdje se pročišćavamo, napuštamo društvo, vodeći nas do visina našeg zanosa ili do agape, tj. ljubavi prema Bogu. Pozovite svog Erosa, neka vas posjeti i zavede, okrenite se njemu i pustite ga da vas nosi kroz prostranstva tame i svjetla, što je više s vama, projekcije se tope i vatra znanja u alkemijskoj posudi srca čisti nečistoću, čineći vas sposobnima gledati Sunce poput orla. Alkemičari su vidjeli tu sposobnost i shvatili da samo let orla ili transcendentalna funkcija ili duhovno koje se uzdiže snagom tapasa može promatrati svjetlost ljubavi, a da se ne sprži. Zato vatra Erosove ljubavi prži one koji su zaljubljeni, one koji još nisu spremni prihvatiti ljubav. Potrebno je puno vježbe da bi tijelo ili živčani sustav mogli prihvatiti moć ljubavi. Dugotrajna izloženost Erosu čini vas sposobnima za ljubav.
Nikola Žuvela