Ljubavnik predstavlja situaciju u kojoj je osoba prisiljena donijeti odluku, koju ne može donijeti jer nije donijela odluku tijekom cijelog života. Žena, za razliku od muškarca ili, u ovom slučaju, u odnosu na ljubavnika, ima hipnotičku lunarnu privlačnost, magičnu privlačnost i privlači ga na tajanstven, lukav i katkada i na mračan način. Ljubavnik se, s druge strane, ne može odvojiti od svoje ljubavnice jer ona odgovara njegovoj unutarnjoj stvarnosti i pogledu na život gdje je romantična ljubav način života i rješenje za cjeloživotni pogled na stvarnost.
Mladić, ako želi odrasti, mora se osloboditi magičnih elemenata, doći sebi i tako napraviti korak prema individuaciji ili prema svijesti o sebi ili Animi, podsvjesnoj ženi koju projicira na svoju partnericu i zbog koje doživljava duševnu bol. U suprotnom, njegova ženska instinktivna strana, takozvana Anima, upravljat će njegovim osjećajima i njegovim životom, što je opće pravilo u ljubavi i tragično u ljubavi. Također, ljubavnica se magično zaljubljuje u muškarca. Arhetip ljubavnika ili ljubavnice daje osobi mogućnost izbora između sigurnosti jednog partnera i drugog koji daje sve te iskre romantičnih igara, ali žena se ne može osloniti na takve muškarce, jer su oni zaigrani i ne nude sigurnost. Predstavljaju projekciju mladosti i oslobođenosti obveza te okrenutost avanturi. Arhetip ljubavnice ili ljubavnika predstavlja obmanu nesvjesnog, osoba mora biti dovedena u takvo stanje da zapravo laže sebi i okolini o svojoj velikoj ljubavi. Naime, većinu ljudi ljubav ne zanima jer uopće ne poznaju psihološke uzroke i duševni život koji je osnova ljubavi. Ovaj arhetip otkriva podsvjesnu želju za samopromociju, s druge strane, ovaj arhetip prisiljava osobu na emocionalni rast.
Žena i muškarac moraju donositi odluke ako žele emocionalno odrasti, odnosno napredovati prema vlastitoj biti. Psiha ih tjera da moraju odlučiti što žele u vezi jer ovaj arhetip dovodi do kraja njihove neodlučnosti i napuštanja partnera, kada završi era u kojoj se od partnera traži roditelj. S druge strane, moraju shvatiti da je ljubav povezana s odgovornošću prema sebi, poštovanjem i povjerenjem. Ono što je obećano ima vrijednost do kraja života, to su uvjeti u kojoj nastaje dubina odnosa i povezanosti kako s partnerom tako i sa sobom.
Iz toga arhetipa proizlaze sve one rasprave o poligamiji, poliandriji, slobodnom braku i svim drugim kombinacijama u kojima se raspravlja o slobodnom braku. Pošto ne razumijemo postulate ljubavi o dugom odnosu govorimo kao da je to obveza. Zbog nedonošenja odluka dolazi kazna nesvjesnog. Ljubavnici su tek na putu pronalaska odgovora na to što je ljubav. Ljubavnik/ljubavnica često personificira sve ono što osoba u sigurnom odnosu nema ili si ne dopušta biti a to je: strast, opasnost, sebičnost, pobunu protiv društvenih normi. Odluka koju osoba mora donijeti nije samo izbor između dva partnera, već i izbor između dva dijela sebe: između Persone ili društveno prihvatljive maske i Sjene ili potisnutih želja. Rast podrazumijeva integraciju ove Sjene, a ne bijeg u nju kroz aferu.
U društvima gdje se dugoročni odnosi i brak doživljavaju kao institucionalni, dosadni ili često možemo upotrijebiti riječ “mrtvi”, ljubavnik je simbol života, autentičnosti i pobune. On nije samo projekcija nesvjesnog, on je romantični protest protiv sustava koji se doživljava suviše krutim, ali danas je taj bunt nestao jer sve je dozvoljeno i ljubavnik i ljubavnica više nemaju toliku bitnost kao arhetip. Ova situacija obmanjuje osobu jer se problem traži u partneru ili instituciji braka, a ne u njenom vlastitom nesvjesnom, točnije, odnosu prema slobodi, obvezama i vlastitoj psihi kao načinu osvještavanja sebe.
Trenutak krize u odnosu ili “kazne nesvjesnog” može se promatrati i kroz prizmu smrti Ega jer arhetip ljubavnika ili situacije u kojoj se zaljubljujemo za vrijeme vlastitog braka ili odnosa izgleda kao kazna. Ego, koji je cijeli život izbjegavao odluke i živio u neodređenosti, sada je prisiljen na suočavanje sa psihom, a odlazak u ljubavnu vezu neće riješiti problem. Njegova iluzija kontrole i racionalizacije nestaje, poput nestajanja tla pod nogama. Upravo ovo urušavanje, koliko god bolno bilo, predstavlja priliku. To je nigredo faza alkemijskog procesa individuacije, tamno mjesto raspada iz kojeg se može roditi nešto novo, autentičnije. Arhetip ljubavnika je, paradoksalno, agent ove “smrti”. Njegova uloga nije da pruži trajno rješenje, već da sruši postojeći, neodrživi psihički sustav i prisili na transformaciju.
Nikola Žuvela
