Moralno djelovanje često ima površne interese koji stvaraju ljutnju, a sva ljutnja proizlazi iz natjecanja i pokušaja da se bude bolji od drugoga, posebno u vezi. Tihomorski otoci poput onih u Vanuatuu ili dijelova Polinezije na kojima su znanstvenici pronašli “društva bez ljutnje” ne funkcioniraju na principu natjecanja, već na principu recipročnosti i dijeljenja. Cilj nije biti bolji od drugoga, već doprinijeti cjelini. Obrazovni sustav koji priprema za takav život ne bi bio usmjeren na ispite i ocjene, već na projekte u kojima se uči suradnji, rješavanju problema i odgovornosti prema zajednici. To je vještina koja se može primijeniti i u vezi gdje se partneri ne bore za moć, već zajedno rješavaju izazove kao tim.
Većina škola na Zapadu još uvijek ne shvaća da je njihov način razmišljanja o ocjenjivanju civilizacijski zaostao i da je “obrazovni materijal” čista dogma bez dokaza, te stoga pripada zaostalim pristupu znanju, što pokazuje tridesetogodišnje istraživanje obrazovnog sustava. Istovremeno, dijete nakon osnovne i srednje škole ne zna napisati životopis, ne zna niti jedan programski jezik, ne zna promijeniti žarulju, skuhati ručak, ne zna saditi biljke. Obrazovni sustav ga je naučio da se mora natjecati i da mora slušati. Uništio mu je kreativnost i takvi ljudi ne znaju kako stvoriti posao za sebe. Djeca ne znaju osnovne životne vještine što je ključno. To nije propust, već posljedica dizajna obrazovanja. Sustav je stvoren da proizvodi poslušne radnike i potrošače, a ne samostalne, kritičke mislioce i kreatore.
Dobro razmislite o svojoj ljutnji jer iz nje proizlaze mnoge bolesti. U vezama se ovaj ciklus nastavlja. Natječeš se s partnerom, a što onda dobiješ? Da te partner ne cijeni? Zašto? Zato što ti je cilj bio natjecati se. U novcu, statusu, ljepoti ili nečem drugom. Ako se natječemo, ljubav postaje uvjetna: “Voljet ću te ako si bolji,uspješniji,ljepši od alternative.” To nije ljubav, već trgovina. Ljubav koja je na drugom mjestu je zapravo instrument za postizanje statusa. Zdrav odnos počinje kada dvoje ljudi kažu: “Mi smo tim. Tvoj uspjeh je moj uspjeh. Tvoja borba je moja borba. Ne vodimo računa.” U takvom okruženju, natjecanje nema smisla.
Ljutnja je kao bol. To je signal da nam je nešto povrijeđeno, ugroženo ili nepravedno. Sustav koji potiče natjecanje stvara trajnu, kroničnu upalu (kronična upala stvara tumor). Ljudi su onda ljuti na sebe jer “nisu dovoljno dobri” uspoređuju se s drugima. Na druge jer ih vide kao prijetnju svom statusu. Na sustav jer osjećaju da su žrtve, ali ne znaju kako to promijeniti. Dobro je razmišljati o ljutnji, ali još je bolje razotkriti i ukloniti izvor te ljutnje, a to je često natjecanje i usporedba. Moramo odrasti ako ne želimo da odumremo. Financijski status donio je bahatost i intelektualnu ljenost ili nemogućnost da razmišljamo.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
