[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Ako ste duhovni onda imate radikalan stav jer ste sigurno zbog svojih stavova i kvaliteta na margini društva, pritom se misli da se ovdje ne radi o pridržavanju određenih religijskih stavova. Primjerice, u jyotishu kuće prosvjetljenja nisu dobre kuće same po sebi već zloćudne jer one traže radikalan stav, odnosno jedino gubitak koji je dovoljno stresan traži od nas radikalnu promjenu. S druge strane, obično ono što ljudi rade u duhovnosti jest okretanje fanatizmu i slijeđenje nebrojenih pravila tj. zadovoljavanje vanjske forme. Jung je puno puta upozoravao da su yoga i kineski putovi oslobođenja najviši putovi samorazvoja koje je čovječanstvo iznjedrilo, ali ona su se na Zapadu pretvorila u gimnastiku i zdravu prehranu. Yoga je u sebi radikalna jer se  bavi spaljivanjem misaonih procesa povezanim s karmama prošlih života, ali ako se pretvori u fanatizam što je prečest slučaj, onda postaje ono što prečesto vidimo. Kada pogledamo religijsku simboliku ili česti simbol u snovima Isusa,  on se prvo objavio prostituki, alidurijaći da duhovnost ide tek onda krada prihvatite svoju Sjenu jer u svakom čovjeku živi arhetip prostitutke.

Nešto prije, Budha je bio radikalan toliko da je danas samo jedan posto Indijaca budista, odnosno budizam je preživio samo zbog toga jer se pretvorio u religiju što je  nagovijestio Budha. Nemojte ulaziti u jednostranost, odnosno potrebno je razlikovati stvarni rad na sebi u odnosu na pučku religioznost. Povijest je pokazala da ovaj religijski model ne funkcionira i jedini način da se on zadrži jesu današnji nacionalistički pokreti oko kojih prednjači religija kao generator onog najgoreg u ludima. Dovoljno je pogledati današnje pokrete u Europi kako se religija uopće ne ograđuju od takvih pojava niti išta po tom pitanju čine.

U novije vrijeme C.G. Jung se pojavio sa revolucionarnim idejama, te je zbog toga i dan danas nepriznat od znanosti, ali isto tako i od većine ljudi pogotovo onih koji se bave duhovnošću, njegova shvaćanja ne prihvaćaju. Jednom je jedan zen učitelj doputovao čak do Švicarske da objasni Jungu da ono što on piše o zenu nije istina. Zato se Jung smijao kad su se neki njegovi nasljednici zvali Jungovci, dakle, jedini put koji možete slijediti jest ono što vaše biće govori, a sa svim ostalim religijama na kraju nećete biti zadovoljni jer kada razvijete individualnost ne možete slijediti tuđi put.

 Anthony de Mello kao svećenik i psihoterapeut bio je napadan kako od Crkve tako i struke jer je govorio isto tako, činjenično, zato je njegova misao ostala na margini a bilo bi tako lijepo da se čita kao dio obrazovnog sustava.

Stoga, ako se bavite istinom, pripremite se, jer nećete biti dobro primljeni od okoline, prijatelja i bližnjih. Duhovnost je radikalna jer  voli ono što ljudi mrze, a to je samoća koja pripada jednom od najljepših doživljaja sebe tj. ona je doživljaj praznine za Istok, a za Zapad je to punina.

 Držimo se one Aristotelove: Drag mi je Platon, ali istina mi je draža. S istinom se ne možemo cjenkati i ona ne pripada niti jednoj dogmi, religiji, kao niti jednoj narodnosti, imenu, ili bilo čime što pripada ovom svijetu.  Zato je ona radikalna i traži emocionalnu zrelost. Ako vam je ovaj put pretežak čovjek može uvijek izabrati religiju, kako je rekao Jung, nekim ljudima koji još ne mogu nadići roditelje potrebna je država kao otac i religija kao majka. Mnogi pojedinci ukoliko su zdrave osobe u ovom mogu pronaći jednu cjelinu i zadovoljstvo, a za one tragaoce koji su nadišli ovu fazu razvoja znaju da su slobodni od dogmi i putuju prema središtu gdje se sve više i bolje osjećaju sa sobom samozadovoljno. Tada mogu voljeti, biti u odnosu imati djecu a istovremeno mogu biti sami a to je nevezanost koja kaže volite i uživajte, ali se ne vežite za njega.

Nikola Žuvela

[/two_third]