Žensko nesvjesno je muškarac. To je takozvani Animus i znači razum ili duh. Kod muškaraca Anima predstavlja majčin Eros, a Animus očev logos (razum). Zato žene često traže očinsku ulogu u muškarcu, a muškarci majčinsku ulogu u ženi. U pravilu je Eros kod muškaraca manje razvijen nego logos kod žena. Kod žene je Eros izraz njezine prave prirode, dok njezin logos predstavlja neugodan osjećaj koji je potiče na žaljenje. Tako u mnogim razgovorima koje vode žene primjećujemo teme koje se vrte oko žaljenja ovog ili onog koje se krivo tumači sa suosjećanjem koji je potpuno drugi osjećaj. U obitelji i među prijateljima nesvjesni logos uzrokuje nesporazume i ljute svađe, jer se logos sastoji od sudova, a ne od mišljenja. Stoga, nesvjesna će žena više suditi, a manje misliti. Ako bismo definirali sudove, pod njima podrazumijevamo pretpostavke koje smatramo istinitima. Na primjer, krug žena koje nisu svjesne logosa reći će da je muškarac slabić, a to je djelovanje nesvjesnog logosa ili Animusa, koji u svađama s muškarcem ne dopušta ženi da razmišlja već donosi sudove i unaprijed stavlja tezu ili etiketu u kojoj je razgovor nemoguć. Naravno, muškarci se mogu raspravljati i na ženski način, a to je kada ih opsjedne Anima koja, u susretu s nesvjesnim Animusom žene, počinje donositi sudove tamo gdje je muškarcima stalo da je omalovaže, odnosno oni tako omalovažavaju svoj Eros. Kada je žena opsjednuta svojim Animusom, njezin otac djeluje kroz njega i opsjeda doslovno ženu s mnogim stavovima u kojim može pričati puno nebitnih stvari, a da ne zna o čemu je pričala prije pola sata. Koliko god prijateljski bio njezin Eros, kada je uhvaćena ovom figurom Animusa, nikakva zemaljska logika je neće uzemljiti, dok muškarac, kada je opsjednut svojom negativnom Animom, želi pokazati moć ugnjetavanja premlaćivanjem i silovanjem prezirući tako svoj Eros. On mora u muškarca uvijek biti vulgaran na razini u kojoj je žena seksualni objekt ili majka. Zato dosta muškaraca doma ima majku, a sa strane Eros u kojem ispunjava svoju vulgarnu želju.
Odnos između muškarca i žene u susretu s Animusom i Animom je animozan, iskonski, emotivan i pripada kolektivnom iskustvu naših predaka pa ga je u svakodnevnom životu teško primijetiti kad nas takve misli i emocije obuzimaju. U susretu Anime i Animusa, afekti se pobuđuju, postajemo instinktivni i gubi se naša individualnost. Stoga se odnos odvija iznad racionalnog, a ako se spomenuti sadržaji ne privode u svijest, stvarni odnos je nemoguć.
Logika u vezama ne postoji. Muškarčev susret s afektima doživljava se kao opsesija kojom zamagljuje uvid zbog iskrivljenog doživljaja sentimentalnosti, dok se kod žene taj odnos pokazuje kroz stigmatiziranje partnera zamjenjujući teze i stvaraju se krive konstrukcije kako bi se ponovno doživjeli već poznate roditeljske emocije odbacivanja. To znači da odnos više vodi prema neprekidnom stvaranju nepovjerenja odnosa, a manje prema razumijevanju sebe i partnera. Kod žena i muškaraca uvijek postoji obiteljska opsesija gdje se vjeruje samo mamama i tatama, a to je zapravo zemlja ovaca koja se hrani pastirom Anime kao majkom u slučaju muškaraca i Animusom kao ocem u slučaju žena. Dovoljno nam govore ratovi koji su se vodili radi države ili Animusa, ili religijski ratovi u ime majke.
Iskustva mog dosadašnjeg rada naučila su me da koliko god ljudi isticali svoju duhovnost i rad na sebi, postižu mali napredak jer se živi na spomenutim predrasudama dva arhetipa Anime i Animusa, koji su strukture mišljenja i uvjerenja naših predaka, ali ako želite upoznati ljubav, teško ćete je upoznati kroz spomenuta iskrivljena uvjerenja, koja su opsesivne predrasude. Ako ih se ne osvijeste i ne prepoznaju, odnos između dvoje ljudi postoji samo na temelju tradicionalnih projekcija ili uloga koje se igraju sve dok se osoba doslovno ne razboli i tako u bolesti tek može živjeti bez svoje uloge.

Nikola Žuvela