Problemi u braku o kojima ćesto slušam na konzultacijama i terapijama imaju nepremostiv problem, a to je borba za moć. Poanta savjetovanja je ukazati na bolju samorefleksiju, kako bi, zapravo prihvaćajući rečeno, mogli s osvještavati sebe i djelovati u vezi kako bi mogli u sebi razviti ili pokrenuti transformativni proces.
Ako bismo se pitali oko kojih se tema lome koplja možemo reći: novac, djeca, seks, nedostak pažnje koji su povezani sa voljom za moći. Međutim, što se krije ispod spomenutih razloga? Smanjeno samopoštovanje i neispunjena očekivanja.
U što se zapravo zaljubljujemo? To je kombinacija seksualne privlačnosti, vlastitih interesa koje bi partner trebao ostvariti i potrage za ljubavlju onog roditelja kojem smo najviše zamjerali. Nakon toga u odnosu tražimo ljubav na pogrešan način, onako kako su nas naši roditelji voljeli, a to su odnosi kroz povrijeđivanje. Kada pronađemo takvog partnera, onda živimo u vezi i čekamo da je partner ispuni, ali partner nije svjestan što je projicirao, tako, oboje čekaju svoje ispunjenje. Što se događa nakon toga, za pretpostaviti je.
S druge strane, koliko smo na Zapadu u anlanoj Freudovoj fazi razvoja pokazuje postojanje predbračnih ugovora. Zašto uopće potpisivati ugovor ako nemate povjerenja u partnera? Postoji samo jedna činjenica, ljudi od ugleda kažu da im je stalo do ljubavi, ali zapravo je uspjeh važniji, dok je brak bio i ostao status društvenog postignuća, a ne razmjene ljubavi. Na primjer, jedna poslovna žena mi je rekla da je mnogi klijenti pitaju je li udana i ima li djecu? Kada kaže da nije udana, onda to postaje veliki problem i zapravo pozivi za poslovne sastanke koje je dobivala, odjednom nestaju nakon tog saznanja. Pogotovo u poslovnom svijetu, taj statusni segment je važan jer se smatra da je brak sgtatusni simbol kao i djeca.
Ono što postavljamo kao svoj totem vjerovanja sigurno nije ljubav, već ono što partner mora ispuniti. Na rim temeljima se ne može očekivati razmjena ljubavi kada je cijeli psihički sustav još u analnoj fazi razvoja ili volje za moći.
Nako toga, dolazi najgora stvar kod razvoda, odjednom postaje važnije pitanje morala ili tko je pravedniji, što se lomi na leđima djece. Moral odjednom postaje važan, kao da je tema istraživanja ili životna obveza, što pokazuje da nijedna veza ne može stajati na nogama na takav način, odnosno da nastaje na volji za moć gdje je moral sredstvo poeintiranja. Sad ću dokazati partneru da sam bolji roditelj kako bih mogao potvrditi sve teze koje sam, kao Sveti gral, tvrdio da su istinite u vezi i tada počinje dokazivanje tko je bolji roditelj. To postaje najveće životno postignuće za mnoge pojedince: “Nisam u ničemu zakazao, ja sam savršen, a onda ću sada dokazati da sam bolji roditelj.” Ako zamijenimo teze i kažemo sebi da sam prekinuo brak jer sam emocionalno inferioran i ovo je zapravo vrhunac moje nesposobnosti voljenja. U sebi ne mogu priznati tu projekciju jer bi se raspao i trebam se sada ozbiljno baviti svojim emocijama. Traljava logika emocionalnih predrasuda pokazuje nam da je moć važnija od ljubavi.
Stoga, kada govorimo o vezama, potrebno je razotkriti mnoge laži na samom početku, ukratko, ljubav ne pada s neba i oni koji ne razumiju obmane vlastitih projekcija kroz cijeli život, ne mogu očekivati kvalitetnu vezu. Odnos ne ovisi o sreći i nesreći, već o predanosti vezi i promatranju razloga kako i što dajem partneru na temelju svojih uvjerenja ili uvjerenja društva. Odnos je unutarnji transformativni proces u kojem se onda događa alkemija života.
Nikola Žuvela
