Cijeli naš život je samosvijest, a na toj svijesti stoje razvojni koraci.
Mnogi terapeuti i psihoterapeuti nesvjesno se poistovjećuju s manjkavom osobnošću koja daje osjećaj moći ili veličine. Oslobođena količina energije u svom radu daje im dojam da su na višoj razini od drugih, iako u procesu ne shvaćaju tu fazu razvoja i počinju maštati da su posebni i ‘odabrani’. Ono što je danas aktualno, gdje se rađaju novi plodovi i projekcije njihovih spasiteljskih sposobnosti možemo vidjeti na svakom koraku. Nevjerojatni je broj Spasitelja dobro prilagođenih i marketinški potkovanih koji love u polju preobučene religioznosti dobro ukorijenjenog u našoj kulturi Spasitelja. Shodno tome, ako imate Personu ili masku koja je prilagođena duhu vremena, doživjet ćete i prihvaćanje većeg broja ljudi, a onda možete u nju staviti i sliku Spasitelja koja će biti prihvaćena.
S druge strane, moral se shvaća olako jer to poistovjećivanje stvara osjećaj moralne superiornosti u kojem se smatra da je ‘dopušteno’ učiniti mnogo više od onoga što je moralno. To je sindrom snage i volje za moći, nešto poput Jahvina napada na Joba, koji je ni kriv ni dužan bio napadnut kao pravednik. Jung otkriva kako takvo ponašanje nalazimo u božanskim dramama, a čovjek je samo kopija tog ponašanja ili pod utjecajem arhetipa božanske drame koji se u nama ponaša na način da tražimo dramu pogotovo u ljubavi. U našem slučaju čovjek traži moralnu funkciju želi se uzdignuti prema božanskom i ne može prihvatiti svoje životinjsko tijelo koje odbacuje, ne zna mu svrhu i ne razumije da ono sadrži komponentu za osobni razvoj jer u njemu je skriveno Jastvo ili Bog koje se budi svaki put kada spoznajemo ovaj svijet i njegovu svrhu.
Moral ne postoji radi moraliziranja, već je samo stanica na putu razvoja kako bi se mogli transformirati niži dijelovi osobnosti u samorazvoju.
Ovo opasno poistovjećivanje (arhetip mana-ličnosti) jasno dovodi u pitanje moral jer bilo da se radi o terapeutima, psihoterapeutima, političarima ili poslovnim ljudima, oni misle da su moralno superiorni. S druge strane, većina odobrava ovakvo ponašanje jer poistovjećivanje s moralnom superiornosti smatraju poželjnom budući da su oni nositelji volje za moći ili podsvjesne neostvarene želje.
Moral počinje onog trenutka kada prestaje poistovjećivanje s onim što je dobro i što je zlo. Tu prestaje sukob ili ono što zovemo programiranje roditeljskim i društvenim ponašanjem, napuštanje narcisoidne faze. To je početak ljubavi gdje se spajaju suprotnosti, ali da bi se to postiglo potrebno je znati što se događa u tom razvojnom prostoru u kojem se krije manjkava osobnost. Kao što je rečeno, mnogi duhovni ljudi potpadaju pod ovaj utjecaj, odnosno često u novinskim člancima ili u životu nalazimo osobe koje se izdaju za duhovne vođe ili su političari-spasitelji, a da i ne znaju da su pod utjecajem ovog arhetipa. Oni očito pokušavaju spasiti svijet kako bi skrenuli pažnju s bitnog na nevažno. Njima je cilj da povjeruješ, a ne da tražiš istinu. Podržava ih većina ljudi, iako većina ljudi ne zna da im oni prezentiraju vrline koje žele za sebe jer preko njih misle zadobiti volju za moć. Posebno je to slučaj s poznatim osobama koje nisu ni svjesne da su nositelji želje onoga što većina ljudi želi postati. Recimo, osoba je duhovno popularna. Nakon nekoliko godina čitamo u novinama skandal te osobe. Sve projekcije većine ljudi utjelovljuju lažni popularni ljudi, umjesto da priznaju svoju Sjenu u kojoj se skriva želja za moći.
Lakše je priznati da nosimo hendikep u sebi i s tom činjenicom ići naprijed, tj. znati prepoznati taj moćni arhetip, tj. podsvjesnu staru sliku čarobnjaka, maga ili bogočovjeka, koju treba osvijestiti u sebi, a ne postati rob tako da postanemo opsjednuti nečim višim i lažnim voljom za moći. Vlast je afrodizijak mase, ona je vječna želja većine koju utjelovljuju ljudi s neosviještenom osobnošću koja svijetli neko vrijeme dok se projekcija ne raspadne. Svaki čovjek mora proći kroz taj raj odrastanja i shvatiti da živi u svijetu projekcija.

Nikola Žuvela