Percepcija je moć, ona upravlja svim odlukama. Naime, postoji još jedan dio naše osobnosti koji upravlja projekcijama dok ih ne postanemo svjesni, a to je otac koji predstavlja autoritet ili državu. Ako bismo postali svjesni odluke kao projekcije vanjskog autoriteta koji je skup nedonešenih odluka u životu mogli bismo prihvatiti sebe i odgvornost koja nas oslobođa pravila. Sve dok postoji država i religija to su autoriteti koje čovjek projicira jer smatra da nije sposoban donijeti odluke za svoj život kao ni postaviti granice.
Primjerice, radite posao za koji mislite da je jedino rješenje, a zapravo ga radite kako biste opravdali stav svojih roditelja koji nisu uspjeli promijeniti percepciju: siguran posao je najvažniji. Da bi te prihvatili roditelji prihvaćaš to uvjerenje i nesvjesno se smatraš nesposobnim iako živimo u vremenu u kojem je tehnologija većini dala priliku za učenje novih vještina o kojima su naši preci mogli sanjati. Percepcija bespomoćnosti koja se razvila kroz djetinjstvo živi u obitelji i često postaje jedini izbor za djecu. Nesposobnost i bespomoćnost su vezivno tkivo koje te vraža u obitelj, arhetip žrtve postaje jedino rješenje.
Također, u vezi pretpostavljamo današa projekcija ljubavi pripada istini, s druge strane, osjećamo kako mislimo, ili kako nam je društvo reklo da bi ljubav trebala biti. Partner je projekcija želja, često projiciramo njega ili nju sliku nečega čega nema. “Volim te”, često se kaže na početku veze, a na kraju veze partner kaže: Ti si osoba s kojom ne želim biti. To je jedna od najokrutnijih činjenica koja vas može zalediti kad je prepoznate ili čujete na drugoj strani, ali ta rečenica istovremeno znači početak upoznavanja samog sebe. U tome možemo prepoznati splet obrazaca koji se suprotstavljaju kolektivnim jednodimenzionalnim odgovorima na probleme u vezi, kao što su: on je kriv ili on me prevario. Kriva percepcija ne uništava samo vezu nego i posao jer je nezadovoljstvo poslom kriva percepcija. Ljudi imaju problem s poslom jer ga promatraju jednodimenzionalno, iako posao zahtijeva da se za njega odredimo srcem, jer samo tako ćemo postići ravnotežu s onim što je unutra, tj. tako ćemo razviti složen odnos koji će od nas zahtijevati dublje vodstvo. Ako razgovarate s ljudima koji su zadovoljni svojim poslom, vidjet ćete da su puni informacija, ali i osjećaja ljubavi prema onome što rade.
Ljudi se drže starih uvjerenja jer ne žele iznevjeriti svoje roditelje i zato ne mjenjaju svoje stavove. S druge strane, Jung je dobro uočio da su stare religije izgubile svoju snagu, a to je dovelo do gubljenja čovjekove ukorijenjenosti u svoje bivstvo, čovjek postaje izgubljen, a takvog čovjeka je lako dovesti u zabludu. Iz prošlosti uzimamo ono vrijedno, a to je poštovanje, suosjećanje, lovječnost, dok se rješavamo toksičnih uvjerenja.
Percepcija koju čovjek ima o životu ustvari je obrambeni sistem ili obrana od svijeta, ona mu omogućuje da ne živi i ne doživljava život. Čovjek se boji vidjeti drugačije, pokušati pronaći smisleniji odnos i zato su odnosi takvi kakvi jesu.
“Sve ovisi o tome kako gledamo na stvari, a ne o tome kakve su same po sebi. “(C.G. Jung)
Percepcija dolazi iz onih dijelova osobnosti ili arhetipova koje ne razumijemo i koje nam svijet prenosi u mitološkom obliku, poput princa i princeze koji su zaljubljeni i vjeruju da će se ljubav sama za njih pobrinuti. Jung kaže: “U stvari, cijela mitologija bi se mogla uzeti kao neka vrsta projekcije kolektivnog nesvjesnog. To možemo najjasnije vidjeti ako pogledamo nebeska sazviježđa, čiji su izvorno kaotični oblici organizirani kroz projekciju slika. Ovo objašnjava utjecaj zvijezda kako su tvrdili astrolozi. Ovi utjecaji nisu ništa više od nesvjesne instrospektivne percepcije kolektivnog nesvjesnog.“
Recimo, Ana u većini muškaraca nesvjesno vidi neprijatelja. Velika većina veza njenih veza je završila sukobima i svađama. Vidi samo neprijateljsku sliku, sve dok je razočaranje ne dovede na savjetovanje, gdje, malo po malo otkrivamo ovu projekciju ili sliku koja ju je dovela do njezinog programiranog partnera, ili negativne slike Animusa koja je pravilo kod žena i obratno negativna slika Anime prema ženama kod muškaraca. Stalna kritika muškarca kod Ane dovela je do sukoba. Ljubav i grljenje mogu doći nakon svađe. Kroz rad, Ana je promijenila stav, vidjela je negativnu projekciju odnosa i tako je napustila odnos koji donosi adrenalin i negativno uzbuđenje, odnosno okrenula se suprotnosti ili zakonu enantiodromiji.
“Postoji onoliko arhetipova koliko i tipičnih situacija u životu. Beskrajno ponavljanje naših predaka ugradilo je ta iskustva u našu psihu.” Jung
Nikola Žuvela
Narudćba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
