Kada imamo problem, rastreseni smo i ne obraćamo pozornost na ono što se događa u nama, kao da nas rastresenost usmjerava na formu problema kako ne bi upoznali vlastiti sadržaj. Problem često djeluje kao obrambeni sistem u kojem branimo vlastite potrošene stavove. Čovjek, naime, nema baš razvijenu pažnju pa ne moze vidjeti kako problem nastaje. Potpuno je pod utjecajem vanjskih i instinktivnih čimbenika koji mu otežavaju realno sagledavanje stvarnosti jer nema mogućnost mirnog sagledavanja problema i cjeline.
Kad se svađamo u vezi, nismo svjesni da su riječi koje izgovaramo zapravo onaj dio naše osobnosti koji ne vidimo u sebi i teško priznajemo da se radi o nama, o sadržaju koji ne priznajemo i konstantno ponavljamo obrazac odricanaj od ljubavi.
Jedan je učitelj rekao da donošenjem smirenog uma kroz meditaciju, donosimo mir u svijet i da takav um ne mogu ometati problemi s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu, dok smo u isto vrijeme fleksibilni i prijemčivi za lakoću sadašnjeg trenutka. Kako to izgleda u praksi? Primjerice, partner vas zanemaruje, puno ste puta pokušali razgovarati s njim i nije bilo rezultata, a onda nam stare predrasude govore da je partner kriv i da s njim nešto nije u redu. Ne vidimo sebe i sigurno je da ćemo odgovoriti ljutnjom ili tugom, prebacujući svoju sljepoću na partnera, a ne vidimo da uočavamo samo jednu stranu priče. Ne vidimo da smo u tom trenutku potpuno slijepi za ljubav. To je prvi čin odbijanja ljubavi. Ta svađa je najvažniji čin uvida koji smo si dopustili vidjeti.
U toj situaciji možemo govoriti kroz svoju ljutnju ako je pozitivna i ne vrijeđa partnera, ali ako smo sabrani onda možemo mirno reagirati, sagledati cjelinu, okrenuti se sebi i vidjeti kako smo došli do te situacije, kako nismo vidjeli da smo i sami žrtve neposluha i nemogućnosti sagledavanja cjeline. Koncentracijom pažnje možemo vidjeti kako je emocija nastala i tako si možemo oprostiti. Tako se smanjuje ljutnja i počinjemo poštivati ljutnju kao svoju emociju, ali i emociju partnera. Vidimo kako svojim ponašanjem dovodimo do toga da nas partner ignorira, neizgovorene riječi roditelja postaju situacija s mojim partnerom, što uzrokuje povrazak u djetinstvo, želim od partnera roditelja. Ako reagiramo na uobičajen način, nema nam spasa jer će Anima ili Animus preuzeti kontrolu i mi vidimo samo nesvjesnu istinu, a ne emocije koje su nam kombinacijom naše naivnosti i odbijanja razvoja donijele tu situaciju. Budući da svjesnost svjedoči onome što se događa u umu ona nam omogućuje da iskusimo stvari bez prosuđivanja ili komentiranja, bez vezivanja ili otpora.
Ljudi ne uočavaju da se stalno ponavljaju obrasci u kojima se lažno želi prikazati nemogućnost veze, ali u isto vrijeme, činjenica nedostatka pribranosti i uviđanja da je istina u odnosima, lako se gubi, ne prihvaća se zamućenost i rastresenost uma. Ljubav ne može nastati ako nema prihvaćanja istine ili tamne strane osobnosti koja na kraju svaku vezu pokopa jer želja da se prijaže vlastita dobrota skriva čudovište koje se želi napojiti sebičnošću, umjesto da je prihvatimo i na tim temeljima stvaramo samo mogući odnos. To je činjenica koja je uništila mnoge veze, odnosno kako iz ljubavi izbaciti najdublje sfere našeg nesvjesnog. Spoj psihologije i meditacije sigurno je novi put, odnosno ne vidim za sada drugačiji put. Meditacija nam je potrebna za razvijanje promatrača u sebi koji pripada prema Jung intuitivnoj funkciji ili duhovnoj funkciji, gdje emocije ne mogu dobiti svjetlo svetionika koji bi osvjetlio nejasne emocije.
Nikola Žuvela
