Kad smo zaljubljeni, to stanje često prelazi u svađe, sukobe, nezadovoljstvo, a nakon nekog vremena postaje i učestalo. Partner vas je razočarao ili ste se vi razočarali u sliku koju ste stvorili o njemu. No, sami ste rekli da je to bila ljubav vašeg života, a sada vam se ne sviđa ono što ste vidjeli i doživjeli. Veza pleše na liniji ljubavi i mržnje i sastoji se od stalnog sukoba zadovoljstva i boli, ali ono što je u ljudskoj prirodi jest ovisnost o tim ciklusima. Drama nas zapravo održava na životu i tu dramu zovemo ljubav. Čim se ta ravnoteža naruši, odnos prelazi u destrukciju, a tada to nazivamo raspadom veze ili nekompatibilnošću. Nekako ljudi žive u nadi da će, kada uklone negativne uzroke, veza moći procvjetati, ali zaboravljamo da smo zaljubljeni u sam polaritet o kojem veza ovisi.
Današnja civilizacija napuhana je egoizmom, misli da u vezi postoji samo savršenstvo, pa su raskidi sve pogubniji, a veze prepuštene promiskuitetu u kojem ljudi samo još dublje bivaju povrijeđeni. Seksualne slobode samo su dovele do više boli i razočaranja jer ne vidimo duboki polaritet prirode, gdje kažemo da čeznemo za ljubavlju, ali zapravo želimo posjedovati drugu stranu. Mislimo da će seksualna sloboda dovesti do oslobađanja odnosa, a zapravo smo potpuno nesvjesni da je seksualnost duboka potreba za jedinstvom koju odbacujemo jer je svodimo na sirovu strast i isključujemo osjećaje i nježnost kroz koje dobivamo temeljni osjećaj prihvaćanja.
Sebstvo ili atman se u nama pojavljuje kroz polaritet emocija i osjećaja, a naš problem je što, primjerice, ljutnju povezujemo s osobnošću, a ne vidimo da je ona samo dio Sebstva. To se zove promatranje, u kojem vidimo pravu prirodu i uzroke te emocije, jer ona nosi i drugu stranu, a to je potreba za razumijevanjem situacije koju trenutno proživljavamo u sirovim osjećajima. Na primjer, naljutimo se na partnera jer se nije zauzeo za nas. Ljutnja je, naime, pozitivna jer registrira lažnu viziju u koju bi nas trebalo navesti da se zamislimo, u kojoj shvaćamo da se inače osjećamo nesigurno i ne vjerujemo sebi, pa kroz ovu povoljnu situaciju želimo potvrditi da smo žrtva u kojoj odbijamo odrasti i prihvatiti sebe. Veza JE ČESTO MJESTO ZA PRANJE OSJEĆAJA KRIVNJE.
Pozitivno već sadrži neizraženu negativnost, a to obično nazivamo romantičnim vezama. Međutim, u pravoj ljubavi nema suprotnosti jer ona izlazi izvan uma. Ljubav je rijetka, ljudi je vide u prolaznim trenovima, kad god naiđu mentalni zaokreti ili misli pune izgradnje i planiranja, prekinu njen savršeni osjećaj.
Zato se fokusiramo na ono negativno u vezi jer je to lakše primijetiti nego ljubav. Zato više volimo vidjeti kod partnera, ono što nazivamo Sjenom, a tada osjećamo ljubomoru, mržnju, posesivnost i kontrolu. Kontrola da se ne izgubi ego stvara potrebu da budemo u pravu, stvara neosjetljivost i zaokupljenost sobom. Emocionalni zahtjevi i manipulacija, potreba za svađama, kritiziranjem, čak i nesvjesnom osvetom za bol koju je roditelj prouzročio u prošlosti, bijes i fizičko nasilje, želimo vratiti partneru što sam kroz mnoge terapije i savjetovanja primjetio kao pravilo. Dakle, sljedeći put kada razmišljate o žudnji za vezom, budite svjesni tražite li ljubav ili upravo spomenutu žudnju za kontrolom, žudnju za strahom u kojoj je gubitak ega temeljna tvar za pokretanje cijelog procesa unutar nas.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
