Ono što se najviše bavimo jeste razmišljanje o osobama koje smo željeli, ali smo bili odbijeni. Slušao sam jednu kompoziciju i pomislio: Što je tako tragično u njoj? Zašto je osjećam ima li ona ima kakvu pozadinu, ali nisam je nalazio, osim što sam uživao u toj skrivenoj tragičnom osjećaju na koji nas je navodila njena tuga.
Tragika je ono što nas fascinira u ljubavi. Čak je ona važnija od same ljubavi jer daje slatkoću ili sol životu, te ga čini poželjnim za življenje. Čovjek je tragičnom ljubavi opscesno opijen. Ne samo zbog toga što nam daje ono mitsko ili arhetipski junačko, ili osjećaj kao na bojnom polju gdje smo učestvovali u nečem velikom i višem, tragikom smo dobili orden života i na ovoj razini se većina zadovolji . Dobiva inicijaciju, ali ne ide dalje.
Tragični junak u antici je imao to mitsko značenje nesretne sudbine u kojoj se ispunjava žrtva koju većina priželjkuje u ljubavi i nakon toga se obično ljubav proglašava nebitnom. Čak se i u nekim religijskim pravcima smatra prolaznom pojavom.
Nevjerojatna je marginalizacija ljubavi. S jedne strane, Zapad je uzdiže, ali se ponađa da je nevažna. Sjećam se jedne poznate osobe koja je bila aktivistica i filozof, pisala je o ljubavi, ali je voljenu osobu omalovažavala. To su paradoksi funkcije svijesti, recimo, intelektualne funkcije, gdje u mislima proživljavamo ljubav, ali je u stvarnom životu ne proživljavamo. Stoga je pisanje i govorenje o ljubavi u mitskom i tragičnom aspektu prihvaćena tema jer da nekom kažete da volite svjesno i da nemate problema s odnosima ili ljubavi, to znači da ta osoba bogohuli protiv opjevane tragične ljubavi. Kada bolje sagledamo takve odnose, vidimo da se radi o zaljubljenosti u mit, a da se parovi uopće ne poznaju. Život u mitu je pravilo, iako je malo tko svjestan da se zaljubljujemo u priče, gdje se ljudi ponašaju po zadanim obrascima i tako se lišavaju odgovornosti svjesne ljubavi.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
