Zaljubljivanje je proces u kojem rijetko propitujemo sam događaj i nikad ga ne povezujemo s osobama iz prošlog života jer smo slijepi sljedbenici onoga što su nam drugi rekli o vezi. Još uvijek ne polazimo od činjenice da postoje nesvjesni zapisi razumijevanja naših odnosa, tj. privlače nas navike voljenja i izgleda odnosa iz prošlih života.
Uz pomoć pamćenja običan čovjek može koristiti redoslijed samo malog dijela svoje zalihe dojmova, dok pamćenje, svojstveno čovjeku, čuva redoslijed svih dojmova bez iznimke, bez obzira na to kada su primljeni. Na temelju brojnih eksperimenata provedenih s nedvojbenom točnošću utvrđeno je da se svaki čovjek u određenim stanjima, kao što je, primjerice, stanje hipnoze, može točno sjetiti svega što mu se ikada dogodilo. Sjeća se svih detalja okoline, lica i glasova ljudi koji su bili uz njega u prvim danima života kada je, prema općem mišljenju, još bio nesvjesno biće. Dok se čovjek nalazi u jednom od tih stanja, on može uz pomoć umjetnih sredstava aktivirati one dijelove sebe koji su bili skriveni u najudaljenijim dubinama njegovog mehanizma pamćenja. No događa se i da se ti dijelovi pokreću pod djelovanjem bilo kakvog javnog ili skrivenog utjecaja uzrokovanog njegovim iskustvima, uslijed čega se pred čovjekom iznenada pojavljuju davno zaboravljeni prizori, slike, lica i događaji.
Jyotish daje širu i dublju sliku nekih događaja i tada svijet tuge i nesreće prestaje biti jednodimenzionalan. Naime, možete donijeti nesvjesnu odluku, a da toga niste svjesni, odnosno mnoge odluke koje su zapisane u nesvijesti ili planetima, donosimo na temelju tih podataka, a ne na temelju svjesnog stava. Recimo, da odaberemo osobu za partnera, a ta osoba može biti roditelj iz prošlog života. Tada doživljavamo neke čudne događaje, ali nam nisu jasni. Takva osoba nam je bliska, ali opet odbojna. Naša civilizacija ne objašnjava takve emocije. Ipak, čak i ako ljudi ne vjeruju u jyotish, putem hipnoze mogu otkriti te događaje.
Dakle, naša inkarnacija na ovom svijetu u većini slučajeva dolazi s onim osobama s kojima smo se nekad družili, bili u vezi. Stvari nisu onakve kakvima se čine, a premalo informacija i svođenje čovjeka na materijalnu razinu postojanja najveća je prijevara jer se relativiziraju činjenice. Iz mog kuta promatranja odnosa kroz dvadeset pet godina rada, mogu reći da je čovjek poptuno uvjetovan onim što je donio iz prošlog života da jako teško razumije bilo kakav savjet. Doslovno, činjenice koje su ispred osobe ne može primjetiti i ponovno se ulazi u odnose na temelju sjećanja prošlih veza koje su kao Sveto pismo. Ipak, zaljubljivanje u nekoga nije samo proces samospoznaje, već i susret s osobom koju smo upoznali i koja nas je možda odbacila jer smo je povrijedili u prošlom životu. Iako, nas ta osoba privlači, mehanizam nesvjesnog ju je upozoravao da se makne od tog odnosa, ili u nekom drugom slučaju se ulazi u vezu i poovno se proživljavaju stare emocije dok se ne razriješe. Bit je u viđenju ovih procesa koji su toliko zanimljivi jer mijenjaju našu percepiju kako odnosa tako i posla kojim se bavimo jer kuća odnosa je kuća poslovnih odnosa i malo kome je jasna ova zamršena priča- Jyotish poznaje duboku psihologiju prije Freuda i Junga, ali tek sada je moguće prenjeti ljudima, tek sada se naziru mehanizmi koji su bili ignorirani od Zapada.
Nikola Žuvela
