Potrebno je sagledati ljubav sa strane naše Sjene kako bismo otkrili kako smo u mnogim svojim vezama tražili od partnera da bude ono što smo mi zamišljali da treba biti, a ne ono što partner jest. Kada odnos promatramo iz Sjene, otkrivamo projekcije koje su puno jače i idealizirane u neuspješnim i nedostupnim vezama koje su danas pravilo.
Partner to ne može postati jer on nikada nije mogao biti idealan, on ne može biti Bog, ali to je dokaz da slika Božja živi u nama jer kako možemo tražiti da partner bude kao Bog, ako ta slika ne postoji unutar nas? U snovima nalazimo sliku mandale – Jastva ili Boga kao ukupnosti svega što jesmo. Kada smo početkom prošlog stoljeća izbrisali Boga, ili kako je Nietzsche vrlo proročki primijetio, Bog je mrtav za Zapadnjake u zamjenu za Boga smo dobili pogubne ideologije 20. stoljeća. U vezama je taj Bog postao partner i to je bio kraj veze.
Jung je rekao: “Znam da postoji slika Boga u čovjeku.” Međutim, u vezama, to je naša projekcija partnera. Kada se projekcija ne ostvari, počinjemo izvlačiti na površinu svaku sitnicu i demonizirati partnera iako nismo vidjeli što je taj partner, tko je i kakve su mu navike. U vezi se zaljubite, mislite da će taj osjećaj potrajati i da će ljubav sama od sebe pokrenuti, a ne shvaćate da ste ušli u proces samorefleksije.
Ni u jednom trenutku ne želimo priznati da naš partner nije bio onakav kakav je trebao biti i da smo mu dali epitete koje on uopće nema. To je ključ neuspjeha veze, ali gdje je onda rješenje? Test na kojem velika većina pada jest da ne žele prihvatiti zrelu ljubav, u kojoj volimo partnera onakvog kakav jest. Voljeti ovaj svijet pun nesavršenosti, slabosti i sukoba, zahtjeva mudrost prihvaćanja dobra i zla. Ljubav nastaje iz suprotnosti, a ne u savršenstvu.
Zrela ljubav voli samo zbog ljubavi i to je odnos u kojem nema kažnjavanja. U nezreloj ili narcističkoj ljubavi često maltretiramo okolinu ne zavirujući dovoljno duboko u sebe gdje ne vidimo zašto se ljubav ne događa, a kažemo: Zanima me ljubav, ali ne mogu pronaći pravog partnera, osjećam duboku prazninu, ali ne želim pogledati tu Sjenu praznine i vidjeti da me to čini nesposobnim za ljubav jer kako možemo voljeti kad ne želimo napustiti ideal ili sliku da partner ne može biti božanstvo. Ljubav je za hrabre i srećom ne pristaje na kompromise, zato je inteligentna i slijepa za sebične.
Zrela ljubav ne zahtijeva, ne bavi se misionarenjem, ne želi mijenjati ljude, nema hramove i živi s mudrima. Oni koji ne dostižu ljubav općenito teže dobroti, a svijet gledaju kao zlo mjesto, ne vide Sjenu u sebi u svojim grudima te da nešto suprotno živi kao Drugi u duši. Na ovoj dilemi se raspadaju svi stavovi o životu i ona je najelementarniji put svakog čovjeka.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
