Današnja duhovnost lišena je simbola i mitova, što znači da se čovjek ne može povezati sa svojim unutarnjim bićem koje komunicira kroz simbole, vizije i sinkronicitet – smislenu slučajnost. To život čini bogatim i u stvarnom svijetu priroda komunicira s čovjekom. Kada poglavica gleda u oblake, vidi simbole koji mu govore o tome što se unutra događa, a spoznavši veličinu prirode, osjeća se bogatim. Bijeli se čovjek nikada ne pita zašto narodi prije njega nisu bili opčinjeni materijalizmom.
Zapadnjak je očaran velikim ili falusom. Od velikih stadiona, zgrada kao i velikog materijalnog bogatstva ili velikog auta. Razlika je u tome što Zapadnjak misli da je pametniji jer se okružio tehnologijom i ne razumije da poglavica doživljava vizije i veća prostranstva i da mu ne trebaju vozila. Zapadnjakova opsjednutost svojom moći je velika, ali protiv depresije je bespomoćan koja je postala glavna odlika Zapada koji umire i to svi osjećamo unutar sebe. S druge strane, pokret samopomoći po uzoru na indijsku filozofiju apstrahirao je simbole i smatrao da će barbarska zapadna svijest moći prevladati taj jaz. Bog je postao odnos Ja-Ti koji s vremenom nestaje jer je proces izvlačenje bitnog iz simbola u indijskoj filozofiji trajao tisućama godina, a Zapadnjak je to želio učiniti u kratkom roku poput tehnološkog razvoja. Koliko je neuspješan u pitanjima psihe, dovoljno govori situacija s odnosima, voljenje je rijetkost, iskreni poljubac rijetko viđen.
Zapadnjak je emocionalno primitivan on ne vidi kako je odnos najsloženiji jer traži emocionalno poznavanje simbola poput mističnog sjedinjavanja muškog i ženskog. Misli da će ljubav kupiti tehnikom, kreditima, novim autom i stanom, ne postoji poezija, uvid koji, ako se i podjeli ostaje nezapažen. Ne vidi da odnos ima svoju Sjenu, ne vidi da kada se bavi odnosom, on se bavi sobom svojim unutarnjim psihičkim organima i zato prekida odnos, odvaja se od sebe i od simbola, on ih ne može razumjeti.
“Često sam vidio kako ljudi postaju neurotični kada se zadovolje neadekvatnim ili pogrešnim odgovorima na životna pitanja. Oni traže položaj, brak, ugled, vanjski uspjeh u novcu i ostaju nesretni i neurotični čak i kada postignu ono što su tražili. Takvi su ljudi obično zatvoreni unutar preuskog duhovnog horizonta. Njihov život nema dovoljno sadržaja, dovoljno smisla. Ako im se omogući da se razviju u prostranije osobnosti, neuroza općenito nestaje.”
― C.G. Jung, Sjećanja, snovi, refleksije
Uljuljkanost u hedonizam stvorila je snažan ego koji tu i tamo pokazuje svoju krhkost i činjenicu da Zapadnjak nema vrijednosti, Babilonska kula ili pad hedonističkih carstava srušili su antiku, Rimsko Carstvo i Bizant. Razvojni stupnjevi duše koje Zapadnjak ne vidi postali su vidljivi u tome što obožava ponovno vođe, a to govori o seksualnoj nemoći jer vođa postaje seksualni objekt obožavanja. Razumijevanje procesa spajanja suprotnosti još daleko od duše, a neizlječive bolesti kao zamjena za stvarnost napadaju svaku treću osobu.
Spasenje čovjeka je u tome da vidimo da imamo bogatstvo unutarnjih simbola koji nam govore o dijelovima naše duše.
Mali čovjek dušu smiješta u auto, on obožava svoje spolne organe, a tragaoc je nosi u grudima, ne trebaju mu bedemi nesigurnosti sačinjeni od zastava i čopora. Nemogućnost razumijevanja unutarnjih simbola pokazuje da čovjek ne može razumjeti složene procese i stoga živi u jednodimenzionalnim prikazima stvarnosti.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
Nova knjiga
