Kad se ljudi zaljube, zapravo su u nesvjesnoj igri uloga. Recimo, kada sam se ozbiljnije bavio košarkom, bilo je bitno kako ‘prevariti’ protivnika i postići cilj, tj. koš. To je svjesno igranje uloga. Nesvjesno igranje uloga kao što je zaljubljivanje gdje partneri započinju igru zbog činjenice da su u nesvjesnom sukobu koji se projicira u igru zaljubljivanja. Svjesni igrači ulaze u igru kako bi svjesno varali ili igrali, dok nesvjesni igrači počinju igru unutarnjim sukobom u kojem svaki pojedinačno zastupa suprotan stav po nekom pitanju. Svoj sukob sa svijetom stavljaju u prvi plan, a da toga nisu svjesni. Oba igrača počinju s nadom da će riješiti sukob, ali nisu svjesni da se zaljubljivanje događa zbog unutarnjeg sukoba. Sukob završava razočaravajuće jer se radi o nesvjesnom sukobu koji, da smo htjeli riješiti, onda bismo to i učinili, a prekid nam je uvijek isprika da je kriva suprotna strana, odnosno igrač koji je igrao, ali nije poštovao pravila igre. Riječ je o subjektivnom dojmu koji igraču daje psihološki dobitak ili potvrdu starog pogrešnog uvjerenja da ga nitko ne voli.
Nismo svjesni, a i ne možemo biti svjesni, jer su nas u školi učili, htjeli mi to priznati ili ne, besmislicama i da se ova igra najlakše može razumjeti kroz Karpmanov dramski trokut, odnosno tri glavne arhetipske uloge igre: Progonitelj, Žrtva i Spasitelj.
Dakle, sretneš osobu u koju se zaljubiš, a ne vidiš da si se zaljubio u osobu koja nije u redu i postaješ Progonitelj te osobe, duboko u sebi nisi svjestan i misliš da si Spasitelj te osobe. Zapravo, druga osoba je Žrtva, a Progonitelj se sada tako ponaša jer je sebe u djetinjstvu doživljavao kao žrtvu koja više ne želi biti. S druge strane, druga strana prihvaća ulogu žrtve poput znaka Raka u jyotishu kako bi porekla vlastitu odgovornost za ono što se događa i sebe oslobodila od donošenja odluka.
Pravi Spasitelj pruža pomoć samo ako ga netko zamoli, dok lažni Spasitelj ima nerealno samopouzdanje, sklonost pružanju pomoći drugima i misli da je on rješenje iako to od njega nitko nije tražio.
Često se u ovoj igri događa da Progonitelj postane Žrtva, a Žrtva postane Progonitelj. To se događa u velikom broju veza, ali kao što je rečeno, ovaj aspekt je nesvjesna igra. Žrtve su često uvučene u scenarij ljubavnih izdaja. Ako se znak Raka ili Riba dignu iz samosažaljenja, onda mogu postati osobe koje suosjećaju, a ne sažaljevaju.
Progonitelj mogu biti osobe s naglašenim Suncem ili Merkurom, te mogu svjesno manipulirati. Također, loš Saturn svoj osjećaj inferiornosti kamuflira osjećajem superiornosti. Svojom snažnom ambicijom i upornošću Saturnovci stječu sigurnost i tako postaju Spasitelji koji, počnu li davati više, postaju Progonitelji. Igra šablona je takva da se ovi tipovi ljudi ili horoskopske kombinacije igraju igru zaigranosti, a ne stvaranja stvarnog odnosa. Rješenje je otkriti unutarnji sukob i prestati ulagati u igru u kojoj stalno upadamo u mitološke uloge koje su jednodimenzionalne i služe kao dobra podloga svima onima koji odnose shvaćaju kao jednodimenzionalne ili crno-bijele.
Pitanje koje bismo svi mogli postaviti jest, zaljubljujemo li se u spomenutu ulogu ili u same sebe?
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
