[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Ego voli biti najbolji u duhovnosti a joÅ¡ viÅ¡e u materijalnoj dimenziji samo da bi bio slavan, ne zanimaju ga drugi. Egoizam je borba i natjecanje, nema odmora i sve je podreÄ‘eno tom cilju. To stvara razlike meÄ‘u ljudima kao i u partnerskim odnosima gdje se parnteri izmeÄ‘u sebe natjeÄu Äak i u tome da žele ispasti naspram drugog partnera Å¡to moralniji. Svaka podjela koju radimo meÄ‘u ljudima, ustvari je podjela u kojoj uzdižemo ili unižavamo sebe ili ego, a sve to je podjela stvarnosti iz koje može nastati najgori oblik podjeljenosti svijesti, a to je shizofrenija.
Biti promatraÄ misli važan je zadatak ukoliko želimo sebi pomoći. Kada nam neke snažne misli odvuku pažnju, budite svjesni tih misli kako nastaju u umu. Promatrajmo njihov intenzitet i ne odupirimo se prcesu pogotovo ako se radi o negativnim emocijama, pustimo ih da obuzmu prostor i vidjet ćemo da se ponaÅ¡aju kao energija koja doÄ‘e i ode. Misli se javljaju u poznatim obrascima miÅ¡ljenja, a to zovemo problem i o njemu diskutiramo sa svojim poznanicima i prijateljima iako nismo svjesni njegove pozadine. Ana, Martina, David ili netko drugi na koga se ljutite samo su u vaÅ¡ život doÅ¡li da vam pokažu emociju kojoj se odupirete i koju vam je lakÅ¡e povezati s postupcima te osobe, a malo se bavite samom emocijom.
Misao koja se pojavi u umu trebamo je osvijestiti na naÄin da o njoj ne razmiÅ¡ljamo, već da je promatramo. Ukoliko smo nesvjesni tih misli, one postaju ego kroz koji promatramo stvarnost, a to je negativno promatranje svijeta, toÄnije, znanstvenici kažu da je osamdeset posto misli negativno u toku dana, a ostatak su pozitivne, tao da imamo odgovor zaÅ¡to organizam na kraju popusti i razboli se.
Svoje iskustvo o svijetu tumaÄimo kroz graÄ‘u tih misli i na njima procjenjujemo svijet. Ipak, većina tih misli nisu vaÅ¡e iskustvo već vjerovanje zajednice koje koristite da bi bili prihvaÄeni od drugih i unosimo ga iz kolektivnog nesvjesnog. MuÅ¡karci svoja osjećanaj uzimaju od Anime i kolektivnih osjećaja o odnosu i svijetu, a žene preuzimaju kolektivne misli poput: muÅ¡karci su varalice, svijet je korumpiran. Jung, kvantna fizika i indijska filozofija su govorili da je to samo percepcija stvarnosti ili hologram u kojem živimo, svijet ne može postojati bez svijesti o njemu, odnosno on ne postoji bez nas. Kada se misao stvori u umu nastaje percepcija stvarnosti koju projiciramo na svijet. On je samo reflektor onoga Å¡to mislimo o njemu. Japanci gledaju drugaÄije na svijet od Europljana, dok Masaji vidi duhove, Europljanin isto tako vjeruje u nevidljive bakterije. Iako nam to govori znanost mi smo i dalje u percepciji da su naÅ¡e misli i naÅ¡a stvarnost i ne možemo vidjeti da je ona rezultat naÅ¡ih neostvarenih želja i naÅ¡a reakcija na te želje, a to je tuga.
Misli su kreirani zatvor u kojem ljudi žive u komfor zoni i ne rastu već se destruktivno samouništavaju pa tako i danas svijet uništava jedino stanište jer ego je u svojoj srži destruktivan, on ne može opstati kad mu je dobro jer on nema stvarnost i on bježi sa svojim postupcima uvijek u samouništenje. Njegove želje nisu ostvarene i on ostavlja destrukciju i pustoš.
Kada bi imali dovoljno prakse koja se dobiva kroz meditaciju i sagledavanju svojih misli, te znanju o psihiÄkim procesima, vidjeli bi da smo opsjednuti svojim mislima tj. problemima. Kroz dugotrajnu pažnju vidjet ćemo da problem kojeg mi zovemo problem jest samo skup misli koji se pojavljuje u umu kao film koji smo nedavno gledali i ako ga ponavljamo, s njim se sve viÅ¡e poistovjećujemo.
ÄŒesto ljudi postavljaju pitanje da li bi mi trebala ova ili ona tehnika, odnosno postoji tendencija da će jedna seansa rijeÅ¡iti problem, ali jedino dugotrajno vježbanje uma donosi dugotrajniju promjenu. Pritom, treba poÅ¡tivati pravilo da svako potiskivanje u ovom procesu stvara joÅ¡ veće potisnuće i nezadovoljstvo. Stoga, potrebno je pravilno promatrati ovaj proces, ne stvarati od njega dogmu jer u nama postoji tendencija da od svega stvorimo pravila, religiju ili uÄenje. Sve je lakÅ¡e od vježbanja uma. On ima svoje korijenje ili duboke negativne navike koje trebamo svakodnevno podrezivati jer um je kao divlja rijeka, vuÄe nas, a mi ne vidimo da smo neprestano njegov rob.
U tom procesu poželjno je samo vježbati i Äekati da svjesnost sama od sebe izroni iz dubine naÅ¡eg bića, a na ovaj naÄin joj omogućujemo prostor da sama uÄ‘e i rasvijetli nam kako sebe muÄimo s neistinitom podjelom svijeta na klase i krivom predodžbom ljubavi.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut