[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Biti promatraÄ misli važan je zadatak ukoliko želimo sebi pomoći. Kada nam neke snažne misli odvuku pažnju od disanja, budite svjesni tih misli kako nastaju u umu.
Promatrajmo njihov intenzitet i ne odupirimo im se. Misli se javljaju u poznatim obrascima mišljenja, a to nazivamo problemom i o njemu diskutiramo sa svojim poznanicima i prijateljima iako nismo svjesni njegove pozadine.
Dakle, misao koja se pojavi trebamo osvijestiti na naÄin da o njoj ne razmiÅ¡ljamo već je samo promatramo. Ukoliko smo nesvjesni tih misli, one postaju ego kroz koji promatramo stvarnost, a to je negativna slika svijeta. Svoje iskustvo tumaÄimo kroz graÄ‘u tih misli i na njima precjenjujemo svijet. Ako bolje promotrimo, naÅ¡e misli su naÅ¡ zatvor. Kada bi imali dovoljno prakse koja se dobiva kroz meditaciju vidjeli bi da smo opsjednuti svojim mislima tj. problemima, a njih se rjeÅ¡avamo na naÄin kada ih poÄnemo promatrati kao dio sadržaja misli, a ne da se s njima poistovjećujemo. Kroz dugotrajnu pažnju, vidjet ćemo da problem kojeg mi zovemo problemom jest samo skup misli koje se pojavljuju u umu kao film koji smo nedavno gledali i ako ga ponavljamo, s njim se sve viÅ¡e poistovjećujemo.
Misli su kao vihor koji prolazi i odlazi, ali mi nakon tog vihora stvaramo analitiÄku dimenziju i ne vidimo da je naÅ¡a stvarnost temeljena na ovom vihoru. Kada usmjerimo pažnju na misli, one se brzo razbistre i vidimo da problemi ne postoje, odnosno da postoji jedino um koji stvara podjelu na dobro i loÅ¡e i da naÅ¡ um traži samo ono loÅ¡e.  Misli nemaju svoju Ävrstoću, ali one to postaju u onom trenutku kada im pridajemo važnost. Usmjeravanjem pažnje možemo uoÄiti njihovu prazninu i neutemeljenost, i one samo od sebe iÅ¡Äeznu, ali na naÄin da im niÅ¡ta ne dodajemo niti oduzimamo. Ako ne znamo kako to uÄiniti, vratimo se koncentraciji na disanje i svjesnost trenutka ovdje i sada. Tako bismo trebali tretirati i mentalne slike kada se pojavljuju, tj., samo ih treba promatrati i one će nakon nekog vremena izgubiti svoju snagu.
ÄŒesto ljudi postavljaju pitanje da li bi mi trebala ova ili ona tehnika, odnosno postoji tendencija da će jedna seansa rijeÅ¡iti problem, ali jedino dugotrajno vježbanje uma donosi dugotrajniju promjenu. Pritom treba poÅ¡tovati pravilo da svako potiskivanje u ovom procesu stvara joÅ¡ veće potisnuće i nezadovoljstvo. Stoga je potrebno pravilno promatrati ovaj proces, ne stvarati od njega dogmu jer u nama postoji tendencija da od svega stvorimo pravila, religiju ili uÄenje. Sve je lakÅ¡e od vježbanja uma koji ima svoje korijenje koje trebamo svakodnevno podrezivati jer um je kao divlja rijeka, vuÄe nas, a mi ne vidimo da smo neprestano njegov rob. Jasno, ako to promatramo negativno, negativni proces se vraća natrag. Dakle, u tom procesu trebamo samo vježbati i Äekati da svjesnost sama od sebe izroni, na ovaj naÄin joj omogućujemo prostor da sama uÄ‘e i rasvijetli nam kako sebe muÄimo s neistinitom podjelom svijeta i krivom predodžbom ljubavi, odnosno slikom svijeta koja je sve samo ne stvarnost.
Nikola Žuvela
