Kada ljudi vide duhovnu osobu obično je prvi dojam da se radi o moralnoj osobi kojoj su pravila i zabrane na prvom mjestu. U takvom pogledu duhovnost se vidi kao obveza, a to je iskrivljena predodžba. Ustvari, radi se o čovjeku koji je prisutan ovdje i sada koji je povukao svoje projekcije da ih razriješi i uravnoteži njihove suprotnosti kako bi mogao doživjeti veću razinu postojanja. To je stanje zrelosti koja stvara razumijevanje i slušanje a onda i viđenje kako je svaka osoba obuzeta željom da izađe iz vlastitog mučnog stanja, ali na krivi način.
Ljudi se obično bave periferijom i pravilima slijede formu, a ne razumiju sadržaj. Međutim, slično je i na Istoku. Pučka religioznost koju ljudi slijede je transgeneracijsko naslijeđe kao i programi roditelja. Okrenutost blagdanima koji su dio animističkih religija preko kojih ljudi ritualno obavljaju obrede druženja, odnosno to je ono što je mladima kasnije bio disko klub. Velike religije su te svetkovine uzimale iz bivših religija jer su se nekako pokušali svidjeti i prilagoditi pučanstvu. Primjerice, mnogi obredi iz kršćanstva ili drugih religija prepuni su obreda starih tzv. poganskih religija. Iako, oni imaju svoja pshihološka značenje jer dolaze iz nesvjesnog, ona kao simboli su neprimjenjivi jer nesvjesno ih ne podržava i mi u njima ne možemo pronaći bit. Primjerice, u arhetipu Budhe ili Isusa nastali su predivni spomenici, građevine i slike, ali danas taj arhetip ne pokreće ljude.
Onaj tko je dovoljno spreman spajati u sebi ono što je realno u cjelinu, traži ISKUSTVO. Onaj tko ne želi iskustvo u životu bavi se površinom iako je ateist on je površan daje jednostavne odgovore o životu, točnije, svaki ateist je zarobljen u intelektualnu funkciju nema pristupa drugim funkcijama svijesti, negira život i on živi neproživljeni život. Onoga koga zanima iskustvo, on zna da će to iskustvo doživjeti. Iskustvo je majka svakog istraživanja sebe. Međutim, nekom se baš ne doživljava meditacijsko povlačenje jer to nije dio njegova puta, tada se možete poslužiti jyotishem ili Jungovom psihoterapijom koja će vam ponuditi određene dokaze.
Primjerice, analiziramo natalnu kartu žene koja će se udati za bogatog muškarca, on će biti nemilosrdan i varat će je, a ona će ostati s njime zbog djece i novaca, ali unatoč tome može je napustiti i otići s drugom. Dakle, osoba nema snage suočiti se sa svojim stanjem, ne može razložiti činjenice i ne može priznati da je tražila sponzora ili tatu da je njen odgoj bio prepun strahova i programiranja da je ona djevojčica koja ne smije odrasti kako bi uvijek bila na usluzi svojim roditeljima. Kada dolazimo do tih činjenica vidimo da živimo u psihičkoj stvarnosti, a kako onda zanijekati činjenice gdje je sve ono vrijedno od ljubavi, stavova zasnovano na nevidljivim stavovima. Sve što joj se događalo bila je ustvari njena Sjena. To je bila ona sama iznutra, ali radije je sve svoje događaje tumačila kao dio sudbine. Dakle, unutarnji zakoni postaju vanjska stvarnost.
Iz ovog ili mnoštva drugih primjera, dobivate iskustvo koje vam mijenja percepciju, stvari i svijet gledate iz drugog kuta i više ga ne svodite na besmislene racionalizacije. Odgovori se sami nameću i ono što je izgledalo tužno, stvorilo je iskustvo koje svakoj osobi treba u spoznaji svojih isticanja karaktera.
Jung govori o procesu individuacije, a u ovom slučaju, žena će tek u kasnijem dijelu života moći shvatiti svoje postupke i krenuti vlastitim putem tj. svi ti događaji su bili nužni i osoba ih je izabrala kako bi kroz teško iskustvo mogla sazreti i napustiti nezreli Ja.
Zaljubit ćete se u osobu koja će nositi sve ono što sami potajno sanjate i što sami želite. Ljudi ne vide svoju Sjenu kada se zaljubljuju. Partner je ono što vi jeste iznutra, ono što niste osvijestili.
Kada iz dana u dan promatrate karte i gledate takve situacije, onda shvatite kako živimo u jako zanimljivom svijetu koji nosi svoju dubinu i neprestano pokazuje kako se misli i stavovi manifestiraju i koliko je bitno osvijestiti svoj život i djelovanje kao i ograničenja koja nosite. Recimo, ova žena nije imala jaku kartu, pa je preko muža ostvarila ono što je podsvjesno htjela. Dakle, barem je vidjela svoja ograničenja, ali Sjena joj se vratila u krilo, morala je vidjeti svoje lukave odluke i ponovno se uskladiti sa stvarnim životom. Biranjem takvih partnera bježala je od priznavanja realnosti života, što većina nije spremna prihvatiti, nesvjesno ili istinu o životu. Naš život koji se može činiti materijalnim ima za cilj da nas inicira i uputi prema smislu i kada bi tako gledali život, sigurno je da bi mu mogli pristupiti svjesnije i tako bi omogućili sebi mogućnost shvaćanja kojeg si većina ne dopušta iz obrambenih sustava samog ega. Malo tko je spreman napustiti tek stečenu svijest koja se mora širiti sa spoznajama, a one nastaju tako da žive sve svoje zablude i krive projekcije tijekom života.
Obrambeni sustavi nam zabranjuju smisao, ali mi svejedno idemo u susret. Pitanje je smisao zrelosti ili spremnosti poput primjera ove žene.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
