Mistika Istoka i ZapadaNikola2014-10-05T23:06:30+02:00
Utjecaj istoÄne filozofije na Zapad zapoÄeo je u antici toÄnije kod Pitagorejaca koji su inspirirali Platona, i nastavljao se kroz pojedine crkvene oce, poput Origena pa do novovjekovnih i suvremenih filozofa Hegela, Kanta i Schopenhauera. ÄŒitanje mistiÄnih tekstova, poput Eckhartove mistike, može nam se uÄiniti jednostavnim, ali prepreke su viÅ¡e nego oÄite. S druge strane, ono Å¡to mi nazivamo mistikom, Istok zove filozofijom, tako da je vrlo teÅ¡ko i bespotrebno povlaÄiti definicijske granice onoga Å¡to bi filozofija trebala biti. TakoÄ‘er, razvijen i specifiÄan indijski sustav yoge jest teÅ¡ko prilagoditi Zapadnjaku, kao i Kinezu. Kako stoga Å¡to se on može prenositi toliko obojen indijskim pojmovljem koje Zapadnjak ne poznaje, da ga krivo ili povrÅ¡no može shvatiti, ili da ga ne može prihvatiti jer se orijentira pomoću drugaÄijega pojmovlja vlastite tradicije, tako i stoga Å¡to suvremeni Zapadnjak misli da ovladavanje racionalnim pojmovnim odnosima, apstraktnim misaonim modelima, predstavlja jedinu i potpunu spoznaju, i onda kada je posve izvanjsko. S druge strane, Zapadnjak Äesto u svojem aktivizmu i ne osjeća potrebu ni volju da nemirnu i uzmućenu svijest smiri, u svojem naporu da mijenja svijet, svladava prirodu i revolucionira druÅ¡tvo, Äešće se daje voditi svojim porivima i željama, nego Å¡to želi mijenjati sebe i svladavati svoje porive.
TehnoloÅ¡ko i potroÅ¡aÄko druÅ¡tvo ne potiÄe svladavanje, nego množenje želja i poriva. Ne ostvaruju se profiti na tržiÅ¡tu na smirenima i samozadovoljnima, nego na onima koji traže zadovoljenje u izvanjskom obilju, nezasitnima i opsjednutima mnoÅ¡tvom želja. Problem koji se samo naizgled Äini jednostavnim skriva najdublju spoznaju u kojoj je iskustvo neizostavan element preko kojeg većina filozofa olako prolazi. Novozavjetni tekstovi samo su naizgled jednostavni, jer u sebi skrivaju duboku filozofiju koja se oslanja na praksu, a takvu praksu zapadna filozofija iskljuÄuje. Time Nietzsche s pravom tvrdi da je znanstveni pristup i pretvaranje stvarnosti u pojmove, želja Äovjeka da posjeduje, a posjedovanje samo po sebi nije traganje za istinom. Stoga je mistika sa svojim specifiÄnim jezikom bespravno marginalizirana i zapostavljena, jer u sebi na prvi pogled sadrži suprotnosti koju filozofija odbacuje jer slijepo slijedi Aristotelovu logiku zakljuÄivanja.
U takvom zakljuÄivanju nema mjesta za uzreÄicu ”blago siromasima duhom”, jer takva reÄenica ruÅ¡i spomenuti naÄin zakljuÄivanja. Upravo je takva zagonetka za mistike predstavljala inspiraciju za otkrivanje znaÄenja arhaiÄnog jezika kojeg je filozofija naivno zaobiÅ¡la uplevÅ¡i se u igru teza i antiteza iskljuÄivÅ¡i mitove i vjerovanja koje je dotadaÅ¡nji Äovjek njegovao. Primjerice, mistik ne odustaje od nelogiÄnosti koje pronalazimo u simbolima, jer nelogiÄnost je ono Å¡to nismo apstrahirali, ono od Äega vrvi mistika, a naÅ¡e nerazumijevanje njene dubine, zbog opće prihvaćenog logiÄkog razmiÅ¡ljanja olako upotrebljavamo princip glasovanja i galame gdje se ne Äuje glas razuma, odnosno nepravda koja je uÄinjena mitskom nasljedstvu predaka, a kasnije i mistici. Jednostavnost kojom obiluje istoÄna filozofija jest zamka u koju je upao i Hegel, ali na koju su kasniji filozofi mnogo viÅ¡e obratili pažnju. Stoga znanja istoÄnih religija i filozofija pomažu naÅ¡em intelektu i intuiciji da te stvari donekle razumijemo. Kao Å¡to znamo, to je zapadnjaÄki naÄin da se pod plaÅ¡tom takozvanog nauÄnog znanja sakrije vlastito srce, s jedne strane zato Å¡to se Zapadnjak plaÅ¡i znakova živog uÄestvovanja, a, s druge strane, zato Å¡to bi shvaćanje tuÄ‘eg duha praćeno osjećajima moglo dovesti do doživljaja koji bi se morao uzeti ozbiljno. Zanonst nije nikakav savrÅ¡eni instrument, ali je ipak neprocenjiva i nadmoćno oružje koje deluje loÅ¡e jedino ako se smatra da je ona sama po sebi cilj. Znanost mora služiti; ona grijeÅ¡i kad uzurpira prijestol. Ona mora Äak da služi drugim, njoj pridodatim naukama jer svakoj od njih, upravo zbog njene nedovoljnosti, potrebna je pomoć drugih nauka.
Znanost je alat zapadnog duha i sa njom se može otvoriti viÅ¡e vrata nego golim rukama. Istok nas uÄi drugaÄijem, dubljem shvaćanju o onome Å¡to se nalazi s onu stranu života. Ovo zadnje nam je malo poznato, viÅ¡e kao nekakav shematski osjećajni religiozni naÄin izražavanja, zbog Äega se istoÄno ”znanje” i mistika stavlja u navodnike gurajući ih u podruÄje vjere ili Äak praznovjerja. Time se pokazuje nerazumijevanje istoÄnjaÄke ili mistiÄke ”stvarnosti. Nije rijeÄ o osjećajnim mistiÄkim preuveliÄanim gotovo bolesnim proroÄkim iskazima asketskih Äudaka, već o praktiÄnim uvidima genija koji nam ne pruža nikakvog povoda da ih podcjenjujemo.
Utjecaj istoÄne filozofije na Zapad zapoÄeo je u antici toÄnije kod Pitagorejaca koji su inspirirali Platona, i nastavljao se kroz pojedine crkvene oce, poput Origena pa do novovjekovnih i suvremenih filozofa Hegela, Kanta i Schopenhauera. ÄŒitanje mistiÄnih tekstova, poput Eckhartove mistike, može nam se uÄiniti jednostavnim, ali prepreke su viÅ¡e nego oÄite. S druge strane, ono Å¡to mi nazivamo mistikom, Istok zove filozofijom, tako da je vrlo teÅ¡ko i bespotrebno povlaÄiti definicijske granice onoga Å¡to bi filozofija trebala biti. TakoÄ‘er, razvijen i specifiÄan indijski sustav yoge jest teÅ¡ko prilagoditi Zapadnjaku, kao i Kinezu. Kako stoga Å¡to se on može prenositi toliko obojen indijskim pojmovljem koje Zapadnjak ne poznaje, da ga krivo ili povrÅ¡no može shvatiti, ili da ga ne može prihvatiti jer se orijentira pomoću drugaÄijega pojmovlja vlastite tradicije, tako i stoga Å¡to suvremeni Zapadnjak misli da ovladavanje racionalnim pojmovnim odnosima, apstraktnim misaonim modelima, predstavlja jedinu i potpunu spoznaju, i onda kada je posve izvanjsko. S druge strane, Zapadnjak Äesto u svojem aktivizmu i ne osjeća potrebu ni volju da nemirnu i uzmućenu svijest smiri, u svojem naporu da mijenja svijet, svladava prirodu i revolucionira druÅ¡tvo, Äešće se daje voditi svojim porivima i željama, nego Å¡to želi mijenjati sebe i svladavati svoje porive.