Uspješan u poslu je onaj tko voli svoj posao i tko mu je predan. Naravno, mnogi će reći da neki ljudi imaju sreće i da malo rade, a puno zarađuju, ali kad bi novac bio toliko ljekovit, onda bi se depresija liječila na psihijatrijskim odjelima novcem umjesto antidepresivima. Posao je tvoja misija i poslanje na ovom svijetu. Poznanik mi je jednom rekao da je posao mjesto gdje zarađuješ za život, ali kad sam pogledao njegov život, taj je novac trošio na povremena putovanja i skupi automobil. Nije ga ništa u životu pretjerano zanimalo i nije “gorio” ni za što. Kad ste ga upoznali, uvijek je bio bezvoljan i prepričavao je događaje s portala, kao i većina ljudi jer im se ništa značajno ne događa, a malo tko čita, razmjenjuje ili uči. Statistički, tri posto ljudi zna što želi i obično zarađuju puno više od svojih kolega s kojima su išli u školu. Posao zahtijeva da se suočiš sa Sjenom, čini te ogorčenim, osjećaš da gubiš sebe. a to su sadržaji koji nas tjeraju na preispitivanje i učenje. Odnos između posla i duše, otpor često tjera da sve više otkrivamo vlastite sklonosti jer postaješ svjestan da ne možeš raditi ono što te iznutra neispunjava.
Zašto je to tako? To je univerzalni zakon. Ako nešto voliš, bit ćeš podržan. Ako voliš veze, onda ulažeš puno znanja i energije kako bi ih održao, ne prepuštaš se površnim interpetacijama o nesretnim vezama jer otkrivaš obrasce loših veza. Ako ste, na primjer, kuhar, volite svoj posao, onda učite dok cijeli život. Netko kaže da su mu odnosi važni, a ne uči o odnosima, ne dijeli svoja iskustva o odnosima, ili netko tko voli kuhati također ne uči i ne dijeli, onda su to ljudi koji još nisu shvatili što je misija. Naravno, ovo vam se može činiti prejednostavnim, ali psihoterapija kaže da ljudi žive na emocionalnoj razini djeteta do osam godina, što znači da ne odlučuju što žele i tako su zarobljenici projekcija svojih roditelja.
Od roditelja dolazimo do društva i države koji određuje što je dobro, a što loše tako ljudi ne moraju odlučivati o sebi, samo se osjećaji pozvani da kao pravednici komentiraju kada je nešto nepošteno. Onaj tko se osvijestio zna da je odluka o sebi pitanje života ili smrti na ovom svijetu jer ako ne odlučite o svojoj misiji, vraćate se u narcisoidno stanje, a to se u drugom dijelu života često kompenzira opijatima, kupnjom nepotrebnih stvari, depresijom i neurozom. Psiha ne dopušta trajni narcizam, ona traži psihološku ravnotežu i vrši pritisak na ljude kroz bolesti i neuroze kako bi postai cjeloviti. Većina ljudi živi na razini preživljavanja, reprodukcije i seksualnosti. Vrlo malo ljudi osvještava vlastitu moć i odluku koja onda osigurava usmjeravanje čovjeka prema prihvaćanaj vlastitih suprotnosti u sebi i tako dolazi do živog Jastva. Psihoterapija doseže samo tu razinu, a ljudska rasa, oko 95 posto čovječanstva, ne shvaća da je rad naša misija kroz koju shvaćamo da to nije samo rad za egzistenciju, već rast kroz koji učimo složenost odnosa i svijeta. Problem nije u tome što osoba voli sebe, već u tome što je zarobljena u idealiziranoj slici sebe i ne može uspostaviti vezu sa stvarnim unutarnjim Jastvom kao ni s drugima a to je identifikacija s personom ili idealnim viđenjem sebe. Posao osobu tjera da se riješi te slike i počinje upoznavati realne poslovne odnose i svijet. Posao je većini problem jer živi idealiziranu sliku i ne može uspostaviti stvarni odnos sa svijetom.
Rad nije samo vještina, već prezentacija onoga što radite i tu ulazite u složene odnose. Ljudi koji su vrlo dobri komunikatori i imaju dobre vještine najcjenjeniji su jer koriste spajanja različitih karaktera u jednu cjelinu. Dakle, to možete postići samo ako razvijate vastite potencijale, a ako ne, onda i dalje nedonošenje odluka ili, u psihološkom smislu, narcizam određuje vaš put. Ne samo to, zbog neodlučnosti postoje zakoni i cijeli birokratski aparat koji samo čeka vašu pogrešku gdje se u sandučiću pronađe jako puno koverata koje govore kako s vama nešto nije uredu.
Apsurd je danas toliko velik da nakon 100 godina od izuma automobila ponovno vozimo bicikle jer je prijevoz skup, struja je skuplja, voda je skuplja, ponovno se vraćamo u srednji vijek jer narcisoidni otpor odrastanju diktira današnju situaciju i sve probleme, od veza do posla i financija. Na kraju, naša djeca ne uče takvo znanje jer poanta nije u obrazovanju, već u zaglupljivanju. Tako se navedene činjenice ne mogu pronaći u obrazovanju jer ono ne priznaje proces individuacije. Naše društvo ne dopušta pojedincu da se suoči s vlastitom Sjenom, ta Sjena se vraća na kolektivnoj razini kroz nemire koje su se ponovno rasplamsali, gdje dječaci koji govore o trošnim školama na demonstracijma razbijaju i kradu po dučanima želeći se još dublje utopiti u viziju svijeta u kojoj država određuje to ću raditi i koliko ću zaraditi.
Težak je život ako se ne uoči moć nesvjesnog ili unutarnjeg, u nama postoji mehanizam koji regulira naša stanja i prisiljava nas da donosimo odluke na mnogo različitih načina, a najveća je ona koja nas prisiljava da se razvijamo. Cilj nije uspjeh, već cjelovitost, a cjelovitost često izgleda manje uspješno od uspjeha.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
Narudžba knjiga:Â nikola@vedski-jyotish.net
