Stručnjakinja za veze Susan Winter provela je eksperiment s 98 partnera te došla do zaključka: “Izlasci u današnjem svijetu su poput ekstremnog sporta, to je samo prilika za obje zainteresirane strane da površno pokažu svoje talente i prednosti.”
Winter je istaknula da pojam “izlazak” koristi u tradicionalnom smislu riječi, poznatijem kao “udvaranje”, što, kaže, znači da nije spavala sa 98 muškaraca.
Neki od spojeva bili su naslijepo, a muškarce su preporučili i njezini prijatelji ili kolege. Drugi su bili putem osobnih oglasa, a neki su bili rezultat specijaliziranih stranica za upoznavanje.
„Muškarci mašu svojim igračkama dok žene paradiraju kao na modnoj pisti. Muškarci se nadaju da će žene zagristi mamac, ali iznenađujuće, mamac nisu oni sami, već njihovo vlasništvo“ – napisala je Winter.
Otkrila je da većina muškaraca koristi spoj kako bi pokazali svoje poznate prijatelje, a sve s ciljem dokazivanja svoje moći i utjecaja.
Gotovo da nema aktivnosti ili pothvata poput ljubavi, koja počinje s velikim nadama i očekivanjima, a koja se tako redovito obija o glavu jer stalno volimo ono što nije tu: projekciju idealnog muškarca ili žene. Ako volite na način da ne izazivate uzvraćenu ljubav, ako kroz životnu manifestaciju postanete nevoljeno ljudsko biće, onda je vaša ljubav slaba, a to je pravilo kako živite u vezama. Idemo toliko daleko da stvarno vjerujemo da volimo, a zapravo nam je jedini interes moć. Razvoj osobnosti ide od osjećaja moći do ljubavi, a današnju situaciju u vezama možemo protumačiti kao zastoj u razvoju gdje je moć najvažnija, a ljudi ne traže ljubav jer da je traže onda bi se tako ponašali, bavili se praksom i učili o emocijama.
Ono što ljudi nazivaju ljubavlju obično je zlouporaba riječi kako bi se sakrila stvarnost neljubljenja. Naši roditelji također lažu da vole svoju djecu, ali vole samo ono što bi djeca trebala biti i što je otisak njihovih uvjerenja koji su pažljivo usadili u svoju djecu. Isto se može reći i za brak. Bez obzira temelji li se na ljubavi ili na društvenim konvencijama i običajima, iznimka se čini kao supružnici koji se istinski vole.
“Prepoznati razliku između moći i ljubavi teško je ako smo odrasli u obitelji u kojoj je moć bila prerušena u ljubav.” Marion Wodman
Ljudi koriste vanjske stvari kako bi izbjegli unutarnju prazninu i strah od istinske povezanosti. a to nije priroda odnosa već bijeg od duše.
Ono što nazivamo ljubavlju često je prikaz moći ili onoga što mislimo da jesmo, a to je da ne znamo tko smo i uvijek jesmo. Želimo biti netko drugi i voljeti ono što su nam drugi rekli da je dobro za nas. Kada ljubav shvatimo kao dio osobnog razvoja duše, tada ona može imati svoju vrijednost. Ako to ne učinimo, ako ne posvetimo svoj život emocijama i istinskom davanju koje se ne sastoji od pristojnosti već od razgovora upravo o onim temama koje su teške za bilo koju vezu, tek tada možemo shvatiti vezu kao mjesto učenja ljubavi.
Nikola Žuvela
