Nesvjesno, u pravilu, neostvareno zaljubljivanje služi svima kao obrambeni sustav protiv ljubavi, jer ljudi u stvarnosti ne žele ispunjenu vezu kako bi se oslobodili  obveze davanja i primanja. Obično projiciramo ideale bez želje da upoznamo partnera i podijelimo stvarne osjećaje, dok kroz neostvarenu ljubav želimo podijeliti ono što zapravo ne dajemo u stvarnosti, vidjeti sebe u boljem svjetlu.

Primjer sna: u snu smo vodili ljubav, nakon toga ona je bila u crnoj haljini u kuhinji, kuhala nam je kavu i bila je vesela i nježna prema meni. U stvarnosti nije bila takva žena, dok je u snu bila personifikacija Anime koji je bila puna prihvaćanja. Dakle, kod ovog muškarca imamo pravu osobu i idealnu Animu u snu. Dvije Anime su jedno. Imamo sjenovito, opasno i pozitivno. Obično muškarci prihvaćaju onu koja je dobra prema njima, dok drugu pokušavaju nazivati ​​pogrdnim imenima ili je silovati, tući i ponižavati u stvarnom svijetu.
S druge strane, kod žene se Animus krije iza riječi: razumjeti. Ženi je bliže suditi i izgovarati opće prihvaćene rečenice društva, kojima su žene opsjednute. Žena se teško okreće razlučivanju ili pozitivnom Animusu. Na primjer, ženi objašnjavam problem kroz mnoge primjere i činjenice koje ona uopće ne razumije. Naprotiv, izražava sudove koji su već prihvaćeni od strane javnosti i tako izbjegava susret s Animusom. To bi značilo da govori o tome kakav bi muškarac trebao biti i stoga ne može upoznati pravog muškarca, pa kaže da ne može upoznati pravog muškarca. Zapravo, ona živi projekciju koja joj je lakša jer sadrži sud: “Ne postoji pravi muškarac”, to je oslobađajuća izjava jer ne mora upoznati svoj unutarnjeg Animusa a tako ni stvarnog muškarca.
Ako se vratimo na san, Anima iz sna bila je kompenzacija ili zamjena emocionalne funkcije, potrebe za ispunjenjem, bila je donositeljica duhovnog jer Anima povezuje čovjeka s duhovnim svijetom, ona je put do Sebstva. San je govorio u nekoliko dimenzija, od duhovne, emocionalne, ali i suprotne, odnosno o projekciji želje kao kompenzaciji za stvarnost. Stoga, dio moje osobnosti nije prihvatio pravu Animu, koja ima obje strane. Tu muškarci najviše padaju u vezi ili braku kada se suoče sa ženskom Sjenom Anime koju tumače kao izdaju. Božja poruka ili poruka Sebstva je cjelovitost Anime. Mnogi se razvode i pričaju o negativnoj Sjeni svog supružnika, povećavajući je kako bi što brže mogli pobjeći od sebe. Projekcija idealne Anime, odnosno nestvarne žene, kroz san mu je dala stvarnu viziju žene, odnosno sa slabostima i vrlinama. Iako se intelektualno čini lako, u stvarnosti muškarci i žene ne prihvaćaju prave veze i zato većina kaže da ne mogu upoznati pravog muškarca ili ženu jer iznutra taj proces nije završen, odnosno ne može se vidjeti cjelovitost, tj. to je početak voljenja jer počinjemo voljeti pravu osobu, a ne projekciju. San je Božja poruka, kako kaže Marie Louise von Franz, Jungova učenica, zapravo je stalan odnos koji se događa svake noći. Počinje trenutkom kada cijela stvarnost postaje odraz mentalnog ili psihičkog u kojem je vanjski svijet samo odraz onoga čega nismo postali svjesni. Stoga 99 posto ljudi ne vidi te poruke i  tako još uvijek uči kroz vanjske gubitke.

Nikola Žuvela