Obično ljudi misle da imaju svoje mišljenje, ali vidjet ćete nakon ozbiljnog razgovora da su to posuđene misli s interneta i da ljudi ponavljaju ono što je netko drugi rekao.
Što karakterizira to mišljenje? Na primjer, današnji sukob se događa i arhetip buntovnika mora razmišljati drugačije od onoga što mu Zapad govori u ovom slučaju. Važno je da buntovnik bude protiv, ne zanima ga istina. Dakle, odjednom imamo poplavu ljudi koji vole krupno voće, a osnova je želja za Spasiteljem ili osobom koja će ih osloboditi laži, u ovom slučaju Zapada, što je kršćanski mentalitet i pokušaj ostajanja u starim slikama stvarnosti. Ideja raja i dobre zajednice, a vani je zlo koje treba pobijediti. To je stari način života koji živimo tisućama godina bez uspjeha. Ali malo ljudi razumije koncepte stvarnosti, važno je vjerovati, ne raspravlja se o bogovima ili vjerovanjima, a to je staro pravilo načina života koje i danas dominira shvaćanjima.
S druge strane, imamo isti stav s različitim softverskim postavkama, ljudima koji gledaju na Zapad kao na nekoga tko će ih spasiti, kao što je to bilo s nama u doba Jugoslavije gdje smo kao djeca gledali na Zapad kao mjesto gdje teku med i mlijeko i kao mjesto demokracije, intelektualnog poštovanja suprotstavljenih mišljenja, pluralizma i kulture. To su idealizacije ili bijeg od stvarnosti, formirano mišljenje zapravo dolazi kroz proces individuacije, kada postanemo osoba i prihvatimo unutarnje suprotnosti od kojih smo sačinjeni. Postoji osnovno nerazumijevanje jer živimo u polaritetima i ne razumijemo što stvara svaki polaritet, zašto zlo donosi dobro, a zašto dobro donosi zlo:

„Naravno da smo imali svoje Napoleone i svoje Hitlere, ali smo imali i Isusa i Budu. Imali smo tirane, ali i velike humanitare. Imali smo korumpirane političare, ali i plemenite vladare. Čak i u najsebičnijim vremenima, svijet je rađao idealiste, filantrope, velike umjetnike, glazbenike i pjesnike.“ Ako smo naslijedili doba sukoba i netolerancije, naslijedili smo i veličanstvenost Leonarda da Vincija i Michelangela. Za svakog tiranina koji je oskvrnuo stranice povijesti, bilo je tisuće, čak i milijuni, blagih ljudi koji su živjeli časno i nepoznato, čuvajući svoja srca i živa uvjerenja u najtežim situacijama. Vidjeti ovo dobro i ostvariti ga znači pronaći novu hrabrost i novu vjeru.“ ~ Manly P. Hall
Emmanuel Kant u knjizi Kritika čistog uma objasnio je razloge zašto ne možemo racionalno dokazati Boga, ali u knjizi Kritika praktičnog uma pokušao je objasniti da su sreća, moral i besmrtnost osobine koje su u nama i da ako negdje imamo osjećaj za njih, moraju se ostvariti, tj. dokaz su postojanja Boga. Kada ovako sažimamo Kanta, on je banalan, ali kada ga pokušamo pročitati, nažalost, velika većina ljudi ne bi ga mogla pratiti jer govori na nekoliko razina mišljenja.
Kada danas otvorimo portale ili društvene mreže, vidimo potpunu nemogućnost razmišljanja. To su osude, neispunjeni osjećaji u odnosu pretvaraju se u projekciju krivnje i potrebu da tražimo krivca i zaštitimo svoj mehanizam: biti u pravu, koji veliku većinu štiti od straha od smrti. Suočavanje sa smrću putem mehanizma: biti u pravu zapravo upravlja mnogim odnosima, a zatim i međuljudskim odnosima koji se pretvaraju u sustav etiketiranja. Na taj način, čovjek koji upoznaje samog sebe nalazi se u okruženju sa simboličnim autistima, dok sama autistična osoba postaje čovjek koji bolje komunicira kroz svoju viziju stvarnosti, koja je većini nejasna. Stoga će čovjek koji stvara svoje mišljenje u nekom trenutku susresti druge funkcije svijesti koje mora unijeti u svoje mišljenje, a to suosjećanje, odluku i praktičnost. Kada uvedemo sve četiri funkcije svijesti, postajemo sposobni vidjeti, kako u odnosima, tako i u životnim izazovima. Čovjek koji ne živi unutarnju borbu uopće ne živi. Ponekad je satira jedini način da se dopre do većine, da se kaže istina:

Sreća nikada nije bila važna. Problem je u tome što ne znamo što zapravo želimo. Ono što nas čini sretnima nije dobivanje onoga što želimo, već sanjarenje o tome. Sreća je za oportuniste. Zato mislim da je jedini život dubokog zadovoljstva život vječne borbe, posebno borbe sa samim sobom. Ako želiš ostati sretan, samo ostani glup. Autentični gospodari nikada nisu sretni; sreća je kategorija robova.

Slavoj Žižek
U današnjem ratu, suosjećanje za žrtve rata jedini je princip čovječanstva i način komunikacije, polazište s kojeg polazimo od čovjeka, jer je središte misli čovjek. Geopolitika ili Freudov analni stadij razvoja nije razlog za rat, to je identifikacija s masama. Mišljenje polazi od individualnosti, to je viši stadij. Onaj tko sebe vidi kroz nacionalnost ima poremećaj osobnosti ili bolest ovisnosti o voću i pripadnosti. To su faze razvoja u kojima tražimo oca ili autoritet, da postoji neki viši entitet kojem se predajemo, a to je incest, ulazak u erotsku vezu s nečim što vas može poslati u zatvor ili rat, kako bismo dobili osjećaj pripadnosti i lažne ljubavi. Prodiranje se događa primanjem laži i postajanjem potpunim idiotom koji je lišen mišljenja samo da bi ga prihvatio voljeni plod ili ideja države. Kada takva osoba postane popularna, ljudi joj se predaju kako bi mogli provoditi ovaj incest, jer razvijati vlastite osjećaje i mišljenje znači napustiti masu. Budući da je ovo globalno ponašanje neprimjetno i sastoji se samo od sudova, činjenice nikada nisu bile važne svijetu, on je to činio bez razmišljanja. Mišljenje koje je razvila zapadna filozofija isključivalo je ostale tri funkcije svijesti, zato je Jung rekao da je filozofija u predpsihološkom stanju. Istok je uključivao sve tri funkcije svijesti, ali je smatrao nepotrebnim razvijati mišljenje, i zato se Istok i Zapad susreću, ono čega jedna hemisfera ima više, nadopunjuje drugu. Jung je tako nadopunio jogu, dao kršćanstvu potpuno drugačiju viziju, kao i filozofiju. Znanost je otišla u dekadenciju u trenutku kada je izbrisala nasljeđe zapadne filozofije i počela tumačiti čovjeka kao hrpu mesa lišenu duhovnosti.
Hvalite mišljenje, razvijajte ga, nemojte nasjedati na zenovski trik o tome da nemate mišljenje, jer to je faza visoko razvijene osobe koja je razvila mišljenje i napustila ga. Velika većina još uvijek ne razmišlja, znanstvena istraživanja su pokazala da je misleći dio većine ljudi neaktivan, točnije, neokorteks. Stoga je u mišljenju potrebno čitati suprotna mišljenja ili polazišta, koja će vas obogatiti i dati vam drugačiju perspektivu. Recimo, čitam suvremene filozofe koji su uglavnom ateisti, ali od njih sam naučio drugačiju perspektivu, izvrsne uvide koji se uopće nisu bavili duhovnošću i prosvijetlili su me upravo duhovnim principima, odnosno da oni stvarno postoje kao psihički mehanizmi.
Tko se ne izlaže i ne propituje se stalno, nije spreman izložiti se i obogatiti drugačijim mišljenjem, a ne sudovima.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut