U ovom članku neću se baviti Animom i Animusom kao pokretačima ljubavnog života i projekcijama u njemu, već nekim činjenicama koje su promijenile klasični brak. Danas muškarci i žene rade u uredima, što zapravo dovodi do gubitka privlačnosti. Žena ulazi u muški princip, gubi dio svoje nježnosti i mora se boriti kao muškarac. Na taj način pridaje manje važnosti unutarnjem osjećaju nježnosti i želji za zaštitom, što muškarca čini manje privlačnim, o čemu psihoterapeuti govore posljednjih pedeset godina. S druge strane, muškarac gubi svoju mušku ulogu, mora biti servilan u uredu, odnosno sve ženske funkcije su naglašene. Nekoliko istraživanja na ovu temu dovelo je do spoznaje da to dovodi do brakova koji su u biti takvi da partneri postanu prijatelji, ali se strast gubi. O tome se danas najviše govori i od čega mnogi brakovi pate.
Kada dođu djeca, prihodi se usmjeravaju na njihovo obrazovanje i troškove stanovanja, te se na taj način iz osobe izvlači sva energija, gdje nestaje vrijeme za radost. Posao koji je produžen i težnja za takvim načinom života, u prvi plan stavlja obveze i zadatke koje parovi trebaju ispuniti, dok nježnost i bavljenje romantikom nestaju. Točnije, očekuje se da se romantika pojavi kao gotov čin koji bi trebao doći kao nagrada za naporan rad, a obično se ništa ne događa, kao kod vjernika koji hodočaste, a onda im se dogodi nesretan događaj i ego pita zašto, kada sam sve radio po pravilima. Živio sam svoj život programirano, zašto ja ne dobivam zasluge? Čovjek koji poznaje sebe, on radi na sebi, zna da sve dolazi s puno rada i da stvari ne padaju s neba, a ni ljubav.
Gubitak polariteta i pretjerane obveze su stvarnost, ali u ljubavi se očekuje čarobni štapić koji će sve promijeniti, ali on se ne pojavljuje. Ne zaboravimo, ljudi rade i očekuju ispunjenje raja. Da nije tako, ljudi ne bi bili toliko motivirani, odnosno ljude motivira zemaljski raj u kojem je raj zaljubljivanja i njegovog ispunjenja najveća pokretačka snaga. Bez obzira na činjenice i napore mnogih da ljudima objasne svoje arhetipske težnje, malo tko će stati u svojoj potrazi za ispunjenjem njegovih smjernica. Ljudi ne žele ni vidjeti one na kraju tog puta jer bi se tako suočili sa svojim pogrešnim ciljevima.
Tada bi vidjeli Velikog Tatu u obliku društva kojemu bi se htjeli pokoravati i ispunjavati svoje težnje, a Veliki Tata je zapravo imaginarna funkcija kojoj se čovjek iznutra klanja, potiskujući sve svoje najljepše talente. Iz perspektive ljudi, mnogi misle da su im odnosi najvažniji, ali iz perspektive stvarnosti, ljudi su usmjereni na uspjeh tamo gdje su tradicionalne uloge izgubljene. U redu, to je neizbježno i nepovratno, ali često na konzultacijama vidim da ljudi žele moderan način života, ali bi htjeli i tradicionalnost, a to tako ne funkcionira. Ne možete biti uspješna poslovna žena, majka i kreativna osoba u isto vrijeme, jer to je savršenstvo Velikog Tate, kojem se žena klanja, odnosno želja društva da zadovolji sve. Postavlja se pitanje zašto? Nedavno mi je jedan par rekao da imaju dobar ljubavni i seksualni život i da su u braku deset godina, no ispada da žena pati jer nema posao, zašto? Veliki tata ili društvo ne prepoznaje ženu koja je puna osjećaja. Koga briga? Dakle, malo po malo, počela je pucati po šavovima i na kraju je pronašla posao kako bi je “prihvatio” imaginarni Veliki Tata. To je činjenica o kojoj se malo raspravlja, ali mora se raspravljati. Zašto? Zato što unatoč toliko slomljenih brakova, ljudi ne traže adekvatnu pomoć i nastavljaju po starom. Poziv PREPOZNAVANJA VAŠEG DRUŠTVA je veći i zato ljudi moraju dobiti još jednu porciju razočaranja i negacije psiholoških zakona, gdje je unutarnji rast jedina mogućnost.
Nikola Žuvela
terapeut i jyotish savjetnik
